Sapunica zvana NTV 101 sa vlasnicima Rezakom i Cecom ulazi u svoju finalnu fazu. Da budem iskren mislio sam da će duže trajati…
Interesantno je da u svome otvorenom odgovoru Rezak više ne tvrdi da sam „predmet istrage u akciji „KOVERTA““, ne tvrdi da sam „involviran u sve kriminogene radnje oko šuma“, ne tvrdi da su protiv mene „upućene 73 prijave“, niti bilo kakve prijave „za teža krivična djela“, ne tvrdi da sam „ublehaš“, a interesantno je ni „Firer“ više nisam, što sam do sada po Hukanoviću konstanto bio…
U suštini jedno novo uredničko lice uvrijeđeno što vrijeđam „čast njega i njegove porodice (Cece)“, što mu „svakodnevno dolazi inspekcija“, zbog mog tobožnjeg otvorenog „MOBINGA“. Uglavnom, blago rekao bih oprezno, što kaže naš narod smekšao, „ispirio – ko dušica“… Svjestan da se ova sapunica privodi kraju, i da je neminovno njegovo seljenje.
Možda je ipak jedna od najduhovitijih provala u ovom njegovom (oproštajnom) otvorenom pismu njegova poruka kako: „U biranju između naroda i političara, gospodine Kamber, uvijek biram narod!!!“
Moram reći da sam vidio mnoge u teškim trenucima elementarne nepogode (poplave) za građane Sanskog Mosta jedino Rezaka nigdje. Nije ga bilo kad sam taj dan njegove kolege sa radio Sane čamcem evakuirao iz pošte… Ni upitao za njih nije a oni mu godinama informativni servis. Nisam ga vidio ni uz narod u Trnovi, Hrustovu, ni Galaji, nigdje… On izgleda naš narod sa distance obožava…
Rezak se jako ljuti što sam ja tobože od „mojih saučesnika“ u općini, komunalnom, vodovodu, dobio informacije o njegovim dugovanjima jer ih ja kao „zloupotrebljavam“.
On ne smatra da je zloupotreba što on sam ne plaća na zakonu utvrđene komunalno – režijske troškove nego je zloupotreba što smo mi to saznali. Zbog toga što sam ja o tome informiran on postavlja pitanje moje i odgovornosti radnika ovih preduzeća „tužilaštvu i pravosuđu“. A ja kao izabrani zvaničnik imam pravo po Ustavu i Zakonu na sve informacije pa i one koje tretiraju rad Kantonalnog inspektorata pa i Tužilaštva i Pravosuđa u cjelini.
Gospodin Hukanović je priznao da ne plaća odvoz smeća jer se po njemu radi o „enormno velikim fakturama“ pa se zbog toga vodi parnica na sudu, pa dalje kaže da „dok god sud ne odluči“ on nema obavezu prema komunalnom. A radnici imaju obavezu odvoziti smeće dok sud do sudnjeg dana (ekspeditivan kakav jeste) ne presudi.
Naš vrli Rezak – Macola ima originalne izgovore za sve što radi suprotno Zakonu o komunalnim naknadama i drugim propisima. On uglavnom niša ne plaća: radnike, vodu, zakup, komunalije, ne plaća komunalnu taksu za javne površine, stolice na terasi, nema fiskalnu kasu, ne plaća nikakve poreze. Ovdje se postavlja pitanje šta on sa parama radi? Umrlica mu četiri puta skuplja od recimo TV – Vogošća gdje 25 KM plaćaju bogatiji građani Sarajeva. Građana i naroda mu uglavnom puna usta, tu se zaista ne štedi… Uz njih je i kad „presele“, do zadnje marke…
On veoma nadahnuto traži da „baždare satove za vodu“, a potpuno je svejedno jesu li ovi satovi izbaždareni ili ne ako je on uopće ne plaća. On čak od građana traži da kolektivno prestanemo plaćati vodu dok se sve „ne izbaždari“…
Solidarizirajući se s građanima on tvrdi da zajedno s njima čeka „trenutke empatije prema nama građanima ovog grada“… On je sad i građanin „empatični“ (uživljeni), slično našem Safiću, i da sad ozbiljno razmišljam kad im ova novinarsko – revolucijska avantura prestane da ih u vodovod prebacimo da baždare satove, da se vrate struci… Mogli bi on i Safić kod našeg JNA – Šemse proći kakav tečaj prekvalifikacije. Umjesto limarskog u bravarsku struku. Kreativni Šemso kakav ozbiljan program sačini, eto love i za SBB… I inteligentni Cuco se na vrijeme prekvalificirao, on se sad bavi KARITATIVNIM radom, u stolariji. KARITAS radi 24 sata, zovneš na telefon usluga brža od pizze – leteći Cuco…
Rezak zaista originalno najavljuje „tužbu protiv svake institucije i pojedinaca koji pokušaju na njega vršiti pritisak. A on podrazumijeva pritiskom ako Poreska uprava traži da plaća državi obaveze, Inspekcija ako traži da izdaje račune za usluge, ako komunalna preduzeća traže naplatu usluga, općina zakup prostora i korištenje javne površine. Jer on sve to što ne plaća u ime je građana i njihovog boljeg sutra… On u ime Sanjana krade državu da bi nama sutra bilo bolje a vikendice i nekretnine od naših para gradi.
On u svome prigovoru Upravi za inspekcijske poslove koju je uputio 30.05.2014. licemjerno svoje kršenje propisa pravda elementarnom nepogodom poplavama koje su nedavno zahvatile i naš grad. Morbidno da morbidnije biti ne može. Pitanje se postavlja što on nije radio po zakonu i prije poplava u Sanskom Mostu, a ne nakon poplava???
Tvrdi čak da njegova: „Kompanija MEDIAGRAF doo tj. NTV 101 i PJ. Caffe 101 neće dozvoliti pritisak i ometanje rada i za pravdu i pravo ćemo se i dalje boriti svim zakonskim i dopustivim metodama.“
On će se ko fol boriti „za pravdu i pravo“, a ni jedan pravni akt države, entiteta, kantona i općine ne provodi niti poštuje u radu „kompanije“.
Vrhunac njegovog Alanfordovskog obrazloženja najbolje je do izražaja došao obrazloženjem kako će:
Na kraju on u svome dopisu Inspektoratu poziva nadležne institucije za kontrolu da obiđu firme u „sporednim ulicama i na selu“, jer je kod njega sve čisto i jasno – ništa po zakonu ne radi…
„Nabijem sve Kambere“
(ugledni književnik Rezak Hukanović – Macola)
Čovjek koji je javno obznanio kako sve Kambere „nabije“, koji je fizički nasrnuo na moje dijete, koji je vrijeđao umrle članove moje porodice, čovjek koji se ni jednom riječju nije ogradio od napada na moju porodičnu kuću nego je nakon toga napao i prozvao mene, moju stranku (SDA), naše vijećnike, načelnika, pripadnike A BiH, veliko je pitanje ima li bilo kakve „empatične“ ljudskosti u sebi… On sigurno iz ove perspektive, vjerujem i sam postaje svjestan slabih poliitčkih procjena a njegova podrška političkom projektu Rame Nalića, Redže Kurbegovića, Šemse Habibovića, Sulejmana i Eniza Kazića potučena je do nogu, i to pameću naših građana… A na meni je bilo da im to objasnim… On kao medij protiv mene može lagati, vrijeđati i prozivati moje najbliže a meni spočitava da ni istinu ne smijem objavljivati jer je to po njemu „MOBING“. A ja isključivo istinite podatke i zvanična dokumenta kao dokaze objavljujem. A nisam još ni počeo…
Neke je konstatacije g. Hukanović ponovio i više puta očito u bunilu pišući ovo svoje otvoreno pismo tvrdeći na kraju kako smo mi opterećeni time da ga „uništimo i zatvorimo“. Mislim da to niko bolje i predanije ne može činiti od njega samog. Mi mu samo, pristojni kakvi jesmo, možemo poželjeti sretan odlazak… Eventualno utovariti stvari…
Poštovani čitaoci,
Cijeneći da će se tematika oko Unsko – sanskih šuma naći kao tačka dnevnog reda na redovnoj sjednici Skupštine USK-a ili na vanrednoj koja će tim povodom bit upriličena, želim vas obavijestiti da će moja najavljena kolumna o korupciji i zloupotrebama sa relevantnim dokazima i činjenicama biti objavljena naknadno. Uz izraze moga dubokog uvažavanja i zbog činjenice da su neke teme mojih blogova prešli čitanost i pregled od preko 100 000 klikova, želim vas obavijestiti da čvrsto ostajem uz istinu i Vas… „Glasajte za nas, glasajte za nas…“
Vaš blogerčić
i „štetočina“ (po Ceci)
Asim Kamber
P.S. Umalo da zaboravim…
Preko zajedničke advokatske kancelarije Deretić Miodraga i Zec Draška (ulica kralja Aleksandra br.12 iz Prijedora), autoru se osobno javila štovana gđa. Baškot Svjetlana zv. „Ceca“. Ceca od mene traži da joj se izvinem, a sa ciljem da joj „ublažim štetu“, jer sam po njoj „neosnovano i bez ikakvog povoda“ (o gđa. Baškot Svjetlani) putem bloga asimkamber.net u „dužem vremenskom periodu iznio niz neistinitih činjenica“, pa sam je kao takvu jadnu „bezočno oklevetao“.
Koristim priliku da našu snaju Cecu kojoj sam kao dokazani „štetočina“ štetovao pozovem da mi naznači sve dijelove u mojim blogovima koji su „neosnovani, neistiniti, bezočni“ i zbog kojih pati, kako bih joj eventualnim izvinjenjem ublažio štetu i patnju… I posebno kako bih korigirao već pripremljen serijal blogova samo njoj na pažnju posvećenih od rođenja do Oaze, nešto kraći od onog pripremljenog za objavu o Redži – Čvaki i Enizu – Žvalji…
