Arhiva sa kojom raspolažem vezano za našeg internet – straničnog slikara u azilu zaista je velika. Nisam je tražio nego su mi njegova radne školske kolege i direktori škola dostavili dokumentaciju o njegovom pedagoškom angažmanu. Kad su mu neki dan produžili neplaćeno odsustvovanje još godinu dana, suprotno svim propisima, imao sam razumijevanja za ovu gestu Majorove školske menadžment – kolegijalne elite.
Njihov je stav da bi ga se zbog mira u školi isplatilo na „neplaćenom odsustvu“ i plaćati ali da na posao ne dolazi… To bi svakako bio rahatluk za djecu i roditelje čijih je broj dopisa na ovog likovnjačkog privatnog džepnog propagandistu Rame Nalića, nepregledan… Jednostavno, nemam vremena to sve ni iščitavati… Sramota me je citirati neke dijelove iz seta prigovora protiv ovog uličnog i facebook provokatora. Jednostavno je nevjerovatno da je takva osoba ikada radila u ustanovi koja se odgojem djece bavi…
Moram ovdje istaknuti iskreno da mi on nikada, ni kao „novinarski“ niti društveno – politički radnik nije smetao. Dapače, od velike mi je koristi bio. U većini izbora i dosadašnjih kampanja on je birao stranu koju je politički afirmirao a uvijek je bio protiv nas. Cijenio sam taj njegov angažman u opoziciji jer sam unaprijed znao da je strana na kojoj je on gubitnička. On se već dugo skupa sa Cucom i Safićem gura u sferu novinarstva kojoj su objektivno nedorasli, a to dodatno ugrožava njihovu solidnu reputaciju limara, stolara, žiranata (lažnih), konjovodaca… Sa stilom socijalno – političkih teoretičara upuštaju se istrajno u sferu dijeljenja društveno – političkih lekcija, iako ni o jednoj ozbiljnoj društvenoj temi nisu kadri sastaviti ni solidno i misaono artikulirani (diktat) do uzrasta pučkoškolskih maljčika. Nesposobnost artikulacije retoričkih misli za njih nije ograničenje nego poticaj, što manje znaš više i brutalnije verbalno udaraš… I to je njihov osnovni princip…
Znao se on povremeno i na liste stranaka hrabro ispeti čak i slike svoje redati. Rekordno nizak rezultat skupa sa Dursumom DUR-om iz Šehovaca, svjedočio je da ga Sanjani poznaju veoma dobro…
Sa svojim drugovima uz UGSM-a, a koji su se na izbornim listama nalazili, teško bi izborni prag i za kućni savjet prošao. Sjećam se da je na jednim izborima uz kandidata „omiljene“ političke partije hodao od vrata do vrata kako bi mu podrška bio… Nedavno mi je ovaj propali kandidat opisao ovu uzaludnu šetajuću agitacijsku misiju sa našim Majorom…
Selam ale….., ne, ne stanite, ne zatvarajte! Nisam inkasator, ne, ne skupljam priloge, bavim se poštenim političkim radom. Želim vas instruirati kako da glasate – za meeee…
Vrata se naglo zatvore… I tako u narednih dvadesetak kuća, dok kandidat nije shvatio zbog koga je ovakva reakcija??
Sanjani kao pametne i promućurne političke individue od rata na ovamo nisu bili naivni da dozvole da bizarni i asocijalni tipovi dođu na vlast. A pratioca, ovog propalog izbornog kandidata, što naši ribari kažu kao da si na bućkalicu ulovio…
Da je negdašnja Beogradska jugosatirična zvijezda (Čkalja) živ, u našem bi Majoru pronašao vrelo nadahnuća. Ovaj naš atomski napadač iz špice (navale) UGSM-a, nakon što je prekinuo „blistavu“ političku karijeru sa dvadeset i šest glasova, otišao je u „novinarstvo“, pa u lažni azil… Sad ova naša krnjava (UGSM) udruga ni ne krije da im je podrška splahla njegovim odlaskom…
Sjećam se kako su se hvalili da su i u Vladi kantona veoma dobro prihvaćeni, da će im Lipovača i redovnu financijsku liniju uz kancelariju osigurati. Danas im je tadašnji domaćin i financijer, zajedno sa SDP-om na (liniji) listi za žestoki odstrel 12. oktobra (olovkom)…
Zapitam se kako će ovu našu u nizu spektakularnu pobjedu 12. oktobra podnijeti svi zajedno. UGSM – ekipa koja se razumije u politiku, novinarstvo, didaktiku, astronomiju, umjetnosti, medicinu (bolnicu), nogomet, književnost, pravosuđe, ekologiju, humanitaru… O svemu čvrst i autoritativan sud imaju, a jedino ne mogu dokazati srednjoškolski nauk niti da su ikada igdje ikakav ozbiljan posao obavljali…
Sokrat je ovakvima pripisao epitet – falični (sa nedostatkom). Mi smo nešto i direktniji: fali im daska, trknuti, zveknuti, munjeni, opaljeni, bezumni, rastrojeni, dangube, glupani, uglavnom kao da su ispod trule daske ili kamena ispuzali… A svi iz reda političkih gubitnika koji svoju utjehu traže u unižavanju naših pobjeda…
S ponosom su za svog ideološkog vođu izabrali Ramu Nalića, i navodno i majice štampali sa motom – SVI SMO MI (iz UGSM-a) RAMO NALIĆ… Ne kriju da je on njihov izborni favorit, kandidat za Ministra boraca – iz reda onih kojima je i naš Major pripadao prije „ranjavanja“…
Današnja njegova podrška osim Drvarskoj SNS – stranci i S za BiH najbolje markira gubitnike ovih izbora… Lojalnost njegovim kultnim političkim šefovima Rami Naliću i Enesu Peli Eminiću pogubna je za ovaj politički dvojac, a brzo ćemo vidjeti jesam li u pravu?
O njemu sam prvi put čuo u ratu, od jednog Sanjanina koji je bio angažiran u izbjegličkom centru u Zagrebu… Današnji emigrantski opsjenar i varalica (dobroćudna) je sebi falsificirao dokumentaciju o pripadnosti A BiH. Pa su ga kao takvog smjestili u puni apartman sa domoljubivim statusom ratnog vojnog invalida…
I tada u stanju kontinuirane akutne psihoze (kao i danas) u ovom izbjegličkom centru je stvarao atmosferu napetosti oko sebe… Uglavnom osim velikog heroja A BiH svi su ga morali slaviti kao nepatvorenoga genija likovne umjetnosti…
Međutim, njegove lezilebovićke dane u ovom centru veoma su teško podnosili njegovi sustanari stvarni invalidi rata. Uglavnom su svjedočili da im je od Majorovog društva bio lakši i opušteniji ambijent na ratištu.
Naime, ovaj naš sanski ideotip i zabavljač je posebno u okolnostima kad je na meniu bio grah, emitirao sumanuto ugljični monoksid u atmosferi. Do okolnosti da su i maske – kontaminacijske znali tražiti od menadžmenta izbjegličkog centra… Kad je on kao lažni RVI krenuo iz ovog centra slavlje nije prestajalo nekoliko noći – do zore… Dugo su zračili prostor iza njega…
Kako god bilo, on mi nedostaje, pa i kad me arogantno i brutalno napada ja ga se odreći ne mogu. Samo je on protiv mene više od Dedića prijava sačinio (Sipi, MUP-u, stranim organizacijama, OHR-u) i ne znam kome sve. I danas sa sjetom u njegovu likovnu tvorevinu na zidu u kancelariji Mirsada Sadića gledam. A 700 KM smo mu je platili… Pitala ga je SDA, mazila i pazila, a on njoj grubo ruku odbacio. Ali ona njega nije, široka je u p…. m……
Vrati se Majore, uzdanico naša!!!
P.S. Poštovani čitaoci, u našoj nesretnoj i izmučenoj zemlji dominira elementarni deficit kulture javne komunikacije i ljudske pristojnosti. Takva nepristojnost praktično i dominira na stranicama UGSM-a i novinarsko – političke kabale oko enklave medijskog primitivizma (101)… Potpuno sam siguran da će ljudi pogotovo oni mladi koji ih slijede završiti u nekoj komuni za liječenje od ovisnosti, možda u nekom centru za resocijalizaciju ili u zatvoru… Na nesreću, vezanje za ovu ekipu sanskih barbarskih paparaca, neće ih afirmirati kao buduće načelnike, direktore, ugledne stručnjake i građane, jer to nažalost od ovih gore neće naučiti… Ali me hrabri da je mladih Sanjana sve manje uz njih… Ništa se pametno naučiti ne može sa internetskih foruma i od udruga koje šire mržnju, jer to uvijek u destrukciji, nemoralu i zločinu završi… Neovisno o odnosu prema meni lično, izražavam javno žaljenje prema „urušenoj“ UGSM – internetskoj stranici i nudim im svoj blog bez ikakve cenzure. Jednostavno, što su god oni duže na javnoj i političkoj sceni uz naše opozicionare (Dedić – Nalić – Eminić) i naša je politička budućnost izvjesnija… Hvala im…
Pusa za moga Majora…
