Nedavni antologijski intervju Fahrudina Radončića na OBN-u kod Mate, opredijelio me je da ovom balkanskom MAKROHOBOTNIČARU posvetim nekoliko skromnih reda… Po reakciji javnosti na društvenim mrežama pametni facebook – surferi su u ovom pomno pripremanom nastupu prepoznali „modernu“ Sjevernu Koreju… Kim Jong Un je i konačno dobio balkanski pandan od kojeg ponešto može i sam naučiti…
Nakon kraće predizborne šutnje i političkog debakla sa Bakirom njegov je ego očito ireverzibilno narušen zbog čega i jeste zatražio pažnju kod huškača Mate (Đoge).
Njegova politička postizborna ekspanzivnost nije mogla doći do izražaja dok se nije počeo približavati dan paljenja državnih objekata i simbola. Koliko se „nehotice“ falio iznenadilo je i našeg uredničkog Matu (Đogu), koji nije krio zadovoljstvo i ushićenje Radončićevim „piromanskim“ projekcijama (vizijama) na većinskim bošnjačkim teritorijama. Interesantno je i sa aspekta novinarske struke sa kolikom je strašću Mato, ovaj medijsko – politoreklamerski razgovorni igrokaz trudio predstaviti revolucionarno – demokratskim…
On je kao prvo u samom uvodu najavio kako „neće lagati“. Pa to se valjda podrazumijeva i zar se to uopće opetovano treba svjedočiti?
„Nisam htio da budem lažov“, odlučno je započeo svoju „ispovijest“ pred „svešteničkim“ Matom… A to što je do sada u svom stranačkom dnevnom biltenu (Avazu) oblatio i oklevetao nekoliko hiljada Bošnjaka se ne računa. Sad mu se mora vjerovati jer je to na kraju javno skrušeno i očajnički pred Telering – oltarom obećao da neće više biti „lažov“…
Pa je onda u 17-oj minuti obmanuo javnost izjavom o ambasadorima koje je tobože sljedbenik „mladomuslimanske“ braće (Bakir) imenovao iz reda „Mladih muslimana“.
A da to nije istina svjedoči tada imenovani ambasador u Crnoj Gori, rodom iz Sanskog Mosta – Izmir Talić. Izmirov did Rasim nikada nije pripadao „mladomuslimanskom“ pokretu zbog pasioniranosti pripadnošću pokretu – komunističkom…
Nekoliko je puta obmanuo javnost i izjavom kako je on „pobjednik“ prošlih izbora. Tako je govorio i za one pretprošle kad mu je tobože nestalo u centru za brojanje oko 70 000 glasova. I sada je po njemu ubjedljivo Bakira „pobijedio“, ali nije bilo „drugog kruga“ pa se ta pobjeda nije mogla verificirati… I dodvoraški „Đogo“ ga je nazvao „pobjednikom“, samo je ovdje pitanje dana „inauguracije“ odnosno „paljenja“. Pa je onda ustvrdio da ipak nije pobijedio (ni sam više zaključiti mogao nisam šta je), jer se pojavljuje tužilački „monter“ iz roda Čampara. A taj je opet po Radončiću sam „zaustavio pobjedu SBB-a“.
Tražit ću da ovaj pravosudni izborni menadžer iz roda Čampara napusti tužilačku funkciju i bude nam šef izbornog štaba. Šteta u pravosuđu da bude neko ko tako „snažnu“ partiju (SBB) sam pobijediti može. Nek je blagoslov i rahmet našem Avdi, njegovom babi, jedinom iz roda Čamapara s kojim sam surađivao u Domu naroda. A čast mi da to mogu danas istaknuti… Od takvog babe, takva djeca – da čovjek ne povjeruje… U što se ta djeca danas izrode… Jedan protiv cijele stranke… Svašta…
Meni nije jasno zbog čega ga glagoljivi Mato ne upita zašto je njegovu stranku napustio veliki broj uglednih intelektualaca i članova? Otkud takva brojčana samodiferencijacija? Ima li to, recimo, kakve veze sa profilom njegove privatne SBB stranke, odnosno načela u njoj LIDER – ČOVJEK – PARTIJA? Ne može se on valjda od sebe diferencirati… Očito da ga njegov autokratski karakter nikada neće na pomisao navesti da i sam nešto pogriješiti može… A već kad nije i ne može griješiti on, onda su „grješni“ oni koje „izbacuje“ iz vlastite stranke i usput i progoni… On je zapravo i svojim karakterom i strukom (KOS-a) profesionalni progonitelj , pa je to onda i prirodno…
Prirodan je za njega i pokušaj paljenja fitilja socijalne bombe. „Piroman“ je zapravo odlučio zaustaviti pozitivne procese implementacije vlasti i dogovorenu agendu puta BiH ka EU… Svaki pozitivan iskorak Bakira i formirane većine za njega je korak bliže ka političkoj anonimnosti…
Zbog toga on na političkoj sceni i jeste čvrsto uz Dodika. Njegovi (SBB) i Dodikovi (SNSD) ispadi napuštanja Parlamenta BiH nisu više slučajni. On više ni ne krije da je zajedno s njim glavni promicatelj politike „Karađorđeva“ i podjele BiH. A podjela nikad bez rata nije bilo. Zato njegovi aktivisti nabavljaju „benzin“ – zbog vlaženja fitilja i brže „inauguracije“…
Predstavljajući sebe nepokolebljivim borcem za socijalna prava Bošnjaka iste te tobože svoje „sunarodnjake“ Bošnjake u rat gura. Za njega je još jedina šansa bratoubilački rat, jer na kraju neko „braću“ i miriti mora…
Ono što se svakako iz ovog njegovog intervjua zaključiti može, je prije svega činjenica da je njegov ego hronično narušen. Njegova je retoričko – politička semantika izgubila dozu kategoričnosti i uvjerljivosti.
Razum i strpljenje ne stanuju više u njegovoj od nespavanja podbuhloj glavi s izrazitim facijalnim – podočnjačkim deformacijama.
Strpljenje je moć i ko ga ima taj vidi daleko. Biti strpljiv znači imati cilj, vidjeti ga u daljini i čvrstim ga srcem očekivati. Strpljivost nije pasivna vrlina nego vrlina konačnog ishoda… Strpljenje jeste gorko ali mu je plod sladak… Nestrpljivost se skupo plaća. Loše posljedice ima za zdravlje (nesanica, ljutnja, stres, tlak). Tko strpljivosti nema taj argumente nikakve ne uvažava i sam sebe obmanjuje. Otuda je on i stalni „karikaturalni“ izborni „pobjednik“…
Loše je to što je njegova liderska agresivnost obračuna sa Bakirom zamijenjena obračunom sa jednom ženom. I to ženom koja mu je bila kućna i porodična prijateljica (Šejla J.). Sa ženom koja je bila zaštitni znak njegove privatne TV – Alfa. On je danas ne poznaje kao što nikad nije čuo za poslovnog mu partnera Keljmendija, a dane i noći provodili zajedno… A mi bi mu na riječ trebali vjerovati kako „lagati neće“. Pokušaj restauriranja vlastitog lika i djela uz utješno samoobmanjivanje njegov je definitivan put u potpunu propast.
I Sanader je poput njega tvrdio kako nikad „ne laže“ i kako je „nedužan“. Slično njemu i Sanader je imao afinitet za likovnu umjetnost (umjetničke slike). Kod Radončića se ipak radi i o klasičnoj umjetničko – scenskoj anticipaciji i to onoj dramaturško – piromanskoj…
Kako god bilo, on uvijek „socijalno“ osjetljiv kakav jeste, može se skloniti na more (jahtu), ili avionom skočiti do milog mu Kim Una, a mi ćemo svakako u vatri fitilja ostati…
Kao pobjednici…
Asim Kamber
