Svaka intelektualna, pa i fizička radnja zahtjeva vještinu, znanje, odlučnost i svojstvenu radnu disciplinu. To svakako vrijedi i za pisanje, posebno ono aktualno – kolumnističko. Znati i biti vješt bez discipline nije garancija uspjeha. Takvi kolumnistički autori vrlo često završe u samodopadnosti, da ne izgovorim i grublju riječ – prepotenciji. Ono što je sigurno, sve što radite ovisi o disciplini. Da precizniji budem – samodisciplini…
Samodisciplina i vještina kolumniziranja možda mu i jeste jača strana ali politički talent i procjena kadrovskih prestrojavanja mu je nešto skromnija. Mustafovac – zakleti Amir bi se ipak trebao i drugima malo približavati a ne uporno: „Muća najbolji“, „Muća hit“, sve naš Muća, a ja i Muća dvadeset godina „sami“ – zajedno… A on prvi do Muće…
Neću ovdje ustvrditi da je moj (opasno približavajući) konkurentski bloger Super – Amir samodiscipliniran kad se u svome posljednjem blogu obrušio na našu opoziciju. Pod egidom izborne aktualnosti a možda i vlastite kandidatske – vijećničke promocije na broju 19, obrušio se iz svih oružja po našem Sulji (Kaziću), Peli, Hopovcu, DF-u, po našoj dragoj opoziciji…
Ne mogu ovdje ne priznati njegov dokumentaristički – argumentima ispunjeni pristup, ali mu i zamjeriti moram na pretjeranoj oštrini. Evo stajem i u zaštitu naše opozicije – javno i otvoreno. Ne ogleda se naše kontinuirano političko trajanje samo u našoj snazi – nego i u njihovoj slabosti…
Opozicija koja sa društvenih mreža, iz gradskih kafića i VF – restoranskih samoohrabrujućih seansi vodi kampanju, poželjna je opozicija. Opozicija čije su službene prostorije u svakom izbornom ciklusu otvaraju tridesetak dana prije izlaska na birališta, naprosto je draga pozicionom bloku. Nama je iz SDA ovo treći ciklus javnih tribina od početka godine. Haman da smo narodu dosadili, razgovarajući, ubjeđujući, kreirajući zajedničke projekte, dok oni „jadni“ sjednu za „displej“, noge u toplu vodu lavora i surfaj po mrežama, šalji poruke, vrijeđaj poziciju iz svih oružja…
Nepogrešivi osjećaj za mjeru i obzir spram drage mi opozicije nalaže mi da je kontinuiran napad na Sulju Kazića, kako ga Rifet Bahtić poodavno nazva „Lepi Cane“, ipak i tendenciozan. Prema autorovoj spoznaji ovaj slatkorječivi razvojnoprivredni – fantazer do sada je vodio desetak firmi i sve su propale, prodane, u stečaj otišle. Posljednju firmu čiji je enormno – plaćeni menadžer Suljo upropastio, možete vidjeti na lijevoj strani prema Husimovcima – prije bazena. Naravno, zatvorena… Zatvorio je i uništio sa Šekijem Veladžićem i Stranku za BiH na prošlim izborima kad ni izbornog praga prešla nije.
Ovom se statusu približava i demagoškim besmislicama skloni šaljivi lider „lijeve“ orijentacije – Hopovac. Pravosnažno osuđeni ministar za nezakonito zapošljavanje supruge – Dario Jurić (SDP), aktom od 10.01.2013. god. jasno je upozorio Velida Selmana, tada direktora gimnazije da je g. Hopovac nezakonito zaposlen u ovoj srednjoškolskoj ustanovi. Ovaj je službeni akt sakriven a kako će završiti neka se tome bave nadležni i oni koji su to i otkrili…
Ili se baviti bivšim pedagogom za ONO i DSZ, današnjim bibliotekarom (Halilovićem), koji nas je sa kantonalne tv – debate cijeli jedan sat zabavljao reformama koje je neumorno provodio i sa svojim liderom Hamdijom Lipovačom u mandatu (2010 – 2014)…
O vrlim DF-ovcima i njihovim političko – medijskim promotorima ništa, doista ništa reći neću. Oni nemaju problem „samodiscipline“ pisanja jer ni čitati još uvijek ne znaju… Pa ko ih onda cijenio ne bi i „štitio“ kao poželjnu opoziciju… Moj Super – Amire…
Neću ovdje, za sada, ništa pisati o načelničkom lideru opozicije „REVOLUCIONARU“ – Peli čiji su i inače medijski nastupi priličniji kakvoj „opozicionoj ludi“ ili bolje rečeno neuljuđenom divljaku koji sa retorički – kultiviranim rječnikom nikakve veze nema.
On nam sa javnih govornica poručuje kako se „treba tući“… Na isti način kako je nagovarao tuđu djecu da u martu 2014. pale, lupaju prostorije SDA, državne i privatne objekte. A sebe i svoju djecu u stranu sklonio…
Uvrede, prozivke, neistine, prijetnje niti će koga iz SDA prepasti niti obeshrabriti.
Sanski Most nikada nije bio niti će biti grad netolerancije. Uvredama, prijetnjama i lažima, ne da nije mjesto u politici, nije im mjesto ni u javnoj komunikaciji.
Mi se iz SDA Sanskog Mosta, svojim političkim neistomišljenicima suprotstavljamo projektima, idejama i traženjem rješenja, a nikada svađama, nasiljem i netolerancijom.
Ja i ovu priliku koristim da pozovem sve one koji imaju dobre i progresivne ideje, i koji razmišljaju o dobrobiti svih naših građana, da nam se pridruže.
Umjesto da moj blogerski konkurent hvali i podržava ovakvu opoziciju, on je tendenciozno proziva, devalvira – i tu se sigurno ne slažemo… Kad god da ih napadne ja ću ih braniti…
