Ekspanzija političkih medijskih apsurda našeg Senada Šepića ekspandira (širi se) do neslućenih razmjera… U svega desetak dana autor je evidentirao preko 20 različitih objava, gostovanja, izjava, intervjua, komentara, postova… Kad njega uhvati govorničko – samopromotivni „lauf“ ništa ga zaustaviti ne može… Samo laufa… To je razlog što vremena nema ni za vlastitu bazu u Cazinu koja mu je omogućila mandate a preko dvije godine ih obišao nije… On s njima komunicira putem facebook-a cijeneći to sasvim dovoljnim, a i jeftino je…
Umišljena „eurointegracijska“ figura minoris koja se predstavlja nekakvim revolucionarnim vizionarom i reformatorskim demokratom svakodnevno umno – kadrovskim medijskim reminiscencijama maltretira zapravo cijelu jednu naciju.
Zaljubljen u samog sebe on nikako ne podnosi svrstavanje u drugi plan, u medijsku anonimnost… Njegova neumorna propagandna briga za narod, stranku, državu, mlade, stare, nane, ravnomjerni razvoj, zapravo je manipulativno sredstvo za kontinuirano transferiranje u fokus javne i medijske pažnje. Uz stalno davanje sebi na važnosti… Niko mu ne brani da Zakon o ravnomjernom razvoju predloži u proceduru, to mu na kraju Poslovnik omogućava. Međutim, on javno zahtijeva da to neko drugi uradi. On nema vremena, na „mrežama“ je – društvenim…
On i dalje nesmetano u javnosti istupa kao dio savršeno iracionalnog ambijenta na našoj političkoj sceni u kojem pojedinci – liječeći svoje psihološkokadrovske komplekse, ambicije i liderske snove nesmetano ucjenjuju cijelu jednu stranku. Najjaču stranku u Bosni i Hercegovini. Već mi pomalo politički – strpljiva Bakirova popustljivost i tolerancija počinje ići na živce…
Naš je Senad ponajbolje svjestan šta to znači biti u vrhu vlasti, preko brojnih materijalnih sinekura sa oko 10 000 razloga mjesečno, do životnih radosti putovanja i njegovih izvještajnih facebook – putopisa. On se po logici stvari nikada nije vezao za rahm. Tihića. Dok je Tihić zdravstveno klonuo, prvi je u Bakirovo krilo uskočio… Prvi je Šepić iz Bakirovog krila i iskočio…
Sav njegov odnos sa našim liderima se ogledao kroz idilu pozicija u vrhu stranke, ministarskih fotelja i zastupničke stolice u parlamentu. Dok bi mu to Bakir i danas obećao on bi trenutno zaustavio svoj medijski dnevni egocentrizam. Uz drugarsku samokritiku i bratski zagrljaj sa Bakirom, koji bi mu otvorio perspektivu nastavka parlamentarnih sinekura i ostanka na funkcijama, Šepić bi se i protiv Šemse (Mehmedovića) tada okrenuo…
Šepić bi zapravo iznova demonstrirao razorne efekte svoga legendarnog odlučnog „konvertitstva“. Čas u Tihićevom, pa malo u Bakirovom, pa Šemsinom, pa ponovo odlučno u Bakirovom krilu, i tako u krug i nedogled od krila do krila… Od fotelje do fotelje…
U određenim novinarsko – političkim ešalonima, veoma su dobro svjesni kakvu štetu Šepić nanosi vlastitoj stranci (SDA). To je razlog da ga ne ispuštaju iz fokusa dnevne pažnje. Nije isključeno da će na Pink-u kod Aleksandra i u narednom „Forumu“ on biti centralni gost…
Podatak da je jednu benignu, istina aktualnu emisiju o mladima i poročnom ponašanju, iskoristio u svrhu samopromocije i kritike SDA, ponajbolje govori o kakvom se kulturološkom fenomenu medijske bizarnosti radi… Potpisnik ovih redaka iz etičke javne pristojnosti ne može tvrditi da je Šepić bio pod alkoholom ili kokainom, ali tvrdi da to što on priča uistinu nema nikakvog smisla osim misaone retoričke antilogike…
Voditelj – Aleksandar je u Pink-u otišao korak dalje kad ga je na prijedlog (naručeni) gledaoca iz Brisela proglasio i poželjnim „Predsjednikom SDA“… Šepić je za ovakve atributivne komplimente na vlastiti račun uvijek nasmijan, a u ovom kadru me najviše podsjećao na lik Herlakina (lutkarski pozorišni spletkaroš)… Blaženstvo njegovog osmijeha i na samu pomisao da bi mogao biti Predsjednik SDA umanjuje potrebu za „fiksacijom“ mladih. Jer ih u konačnici opušta bez hašiša… Zbog toga je Šepić i bio gost… Odabrani mladi sretnici u studio će o njemu pričati pokoljenjima, o našem krajiškom spletkarošu…
Na upit iskusnom stručnjaku iz područja telekomunikacija o mogućnosti da baš u trenutku Šepićevog gostovanja, baš u trenutku razvijanja teme liderstva (Šepića), da se jave gledaoci iz Brisela i Luksemburga, ravno je komunikacijskim mogućnostima na granici fantastike. Takav bi poziv po njemu mogao proći vjerovatnoćom u omjeru 1:100.000. Jednostavno je to i tehnički nemoguće…
E sad se ovdje pitanje postavlja (tvrdi moj telekomunikacijski savjetnik) da li se uopće ovaj kontakt desio ili se snimio prije same emisije, a po njemu se najvjerovatnije desio iz same BiH. Šepiću je trebala podrška iz evropskih političkih središta. Na kraju ni on sam nije tog nivoa da mu kandidatura dođe iz krajiško – cazinskih naselja Krakače, Vilenjače, a možda i iz zaseoka Prdipolje odakle je i on navodno rodom… Brisel i Luksemburg su ipak zvučnije i ubjedljivije destinacije za Šepićev komunikacijski ego i image europejca… Svojevremeno je i Hamdija Lipovača sebe promovirao budućim Predsjednikom države i SDP-a BiH. A zasad još jedino vodi malu koloniju virtualnih „umjetnika“ za budžetske javne nabavke na Lukama…
Ono što se da zaključiti, po pravilu on uvijek nastupa sam u medijima. Zbog toga mu na ovakav način nudim mogućnost da svoje fraze i retoričke figure iz izražajnog repertoara oskudno talentiranog srednjoškolca, podijeli u studiju neke televizije u mome prisustvu… Znam ja da je on manji od makovog zrna kad treba s nekim javno suprotstaviti stavove… Zbog toga i sumnjam da se hrabrosti ima sa mnom javno suočiti… Jer za takav duel je potrebno znanje…
A ja ga evo otvoreno pozivam… Makar i na teme po njegovom slobodnom izboru, pa i one kongresne koje ga kontinuirano muče…
Asim Kamber
