Ugledni filozof Pascal Bruckner o današnjem „javnom“ čovjeku govori kao o velikoj i nezasitoj bebi koja ima samo zahtjeve bez sluha za ikakve društvene obaveze. Bez ikakvog sluha su i dva naša politička populistička „klinca“ Hamdija Lipovača i Senad Šepić…
Osnovno pitanje politike, njene vjerodostojnosti, realizacije političkog utjecaja i umijeća jeste – kako kao političar raditi za dobrobit svih, a ne vladati… Uspjeh ove dvojice krajiških političkih „lidera“ je u tome da su oni zahvaljujući medijima demonstrirali danonoćno „rad i napore“ koje ulažu za dobrobit svih nas, a suštinski nisu ništa, ili su radili samo za sebe…
Naravno naš se Senad razlikuje od Lipovače i zbog činjenice da je Hamdo državna i regionalna (balkanska) specifičnost. Za manje od deset godina vladanja, Hamdo je sebi i svojoj porodici priskrbio oko 10 miliona (što u nekretninama, kućama, hacijendama u prirodi i na moru + gotovina). Neki „tvrde“ da je riječ o (milionima) u eurima, a ja ništa ne tvrdim jer možda naše pravosuđe dokaže da je to sve zakonito stekao i da mu mi još i „dugujemo“… Kako rade??
Činjenica sa kolikom je on samouvjerenošću i smionošću svakodnevno obmanjivao javnost, u mojoj ga percepciji likova političkog miljea od rata na ovamo situira u status najzabavnije pojave na političkoj sceni. On je mene doslovno, i na skupštinama i u medijima podsjećao na kakve dramaturške i cirkuske tačke.
Kad god se u sali skupštine približavao govornici ja sam se veselio njegovom novom javnom i verbalnom ispadu… Možda se jedna od njegovih recentnih izjava u nizu retoričkih bisera desila na Alternativnoj TV, u emisiji „1 na 1“ kod Marina Marinkovića.
A izjavio je kako je on: „Istinski vjernik“, te kako je kao „vjernik“ bio u „isposnici Sv. Save u Kareji“, te kako će kao „istinski vjernik“ – „mošti Sv. Nikole preseliti na Žrmanj“. Kao „vjernik“… „Istinski“…
Nevjerovatna je zapravo bila njegova potreba da priča o vjeri, puno više i od pasioniranih i obrazovanih teologa. I Papa bi mu zavidio na poniznosti riječi.
Znanje o religiji i njegova zloupotreba je zapravo bila pokriće za laž… Sjećam se iftara kad je našem Muftiji poklonio haram – seharu, kupljenu iz budžetskog haram – granta „poklona“, preko premijerove haram – kartice… Ulemi je tada obećao i subvenciju za plaće… Kako tada tako i danas…
Svoje svakodnevne laži, bilo da su medijske, skupštinsko – govorničke i uopće razgovorne, pa i religijske, on je uvijek branio novim lažima. Nikada nije komentirao prethodne, niti se na njih osvrtao… Kao „istinski vjernik“…
Kad bi ga se kojim slučajem priključilo na detektor laži, bez i jedne jedine greške bi na sva pitanja odgovorio. Hladnokrvno bez ikakvog uzbuđenja. Ni njega ni detektora… Vjerojatno bi detektor pred sami kraj crk'o od udara (strujnog), a možda bi i cijela regija bez struje ostala…
Popravljati i liječiti njegove nazdrave iluzije, kojima se ruše sva načela realnog materijalnog svijeta, jednostavno je nemoguće… Doslovno neizlječivo…
„Kad sam bio mlađan lovac ja“
Sretna je okolnost za nas, a nesretna za SDP-e, činjenica da je Hamdo u Albinu Musliću i Željki Mirkoviću – Grgi dobio „istinske“ sljedbenike politike laži i slobodnog „lova“ u zaštićenom području „Nacionalnog parka Una“…
Urođenička zajednica zvana SDP, možda je i ponajbolje svoja civilizacijska dostignuća borbe za ustavnost i zakonitost pokazala u slučaju „međusobne“ razmjene vatre. I to u dijelu Nacionalnog parka u koji se ni kamene sikirice sa oštrim piljkom ne unose još od kamenog doba.
Neolitska tradicija lova i ubijanja životinja kod ovih prašumskih „čovjekoljubivih“ SDP parazita je zamijenjena međusobnim „šicanjem“ iz lovačkog oružja. I to, ko na koga – brat na brata. Đurađ na Željka (Grgu).
A onda Grga i Albin izađu na konferenciju za novinare i proglase našeg premijera „tradicionalnim mrziteljem“ Srba… E sad zamislite da je kojim slučajem iz nehata u lovu naš Izudin „puk'o“ prema Grgi. Na velahavle bi izišlo… A najmanje što bi poručili – „Isil u Vladi“…
A prije toga se još žešće na našeg premijera obruše zbog pogrešnog parkiranja privatnog auta kojim je na pos'o došao. Umjesto da se u ime antropološko – zaostale lovačke SDP sekcije izvine građanima Kantona, oni opale po nama jer „kršimo“ poslovnik i pogrešno parkiramo…
A da uopće ne objašnjavaju činjenicu ministarskih alko – unfala u vladinim autima, krivičnu prijavu protiv čelnika SDP-a za izazivanje opće opasnosti, niti prijavu federalnog inspektora za krivolov i unošenje bez dozvole oružja u Nacionalni park… Protiv poslovničko „zakonoljubivih“ SDP – lovaca…
„SUDE MI“…
https://www.youtube.com/watch?v=lmzKhfq8ju4
I naš je Senad također „lovac“. Originalni „lovac“, ali na funkcije. Po tome je on svojevrsna kadrovska posebnost… Svejedno je jesu li te pozicije političke, zakonodavne ili izvršne pa i direktorsko – menadžerske, on ih uporno lovi. Njegov lovačko – pozicioni safari nikad ne staje…
Od članova kantonalnog političkog organa SDA on je tražio da ga podržimo za sve funkcije i sva ministarstva na višim nivoima… Prvenstveno državni, pa ako to omahne onda federalni, pa ako mu se i to izjalovi može biti kandidat za Predsjednika SDA, a u slučaju i ovog nepravednog izbornog „previda“ onda bi ga najlogičnije bilo alternativno predložiti za Predsjednika Europske (pučke) narodne stranke… Na čelo EU – pučana i demokršćana…
A da bi se sve to postiglo morate biti medijski afirmirani (tretirani) iz sata u sat, iz dana u dan, možda i više od Lipovače. I to kroz stalne samopromotivne objave na facebook-u, naručene samoljubive internetsko – agencijske traktate ili „uslužne“ medije. Preko medija, a bome i preko nas… Samo nam na facebook-u još nije objavljivao poze „stolice“ iz toaleta…
Prijedlog preko je jedna od riječi koja se najčešće koristi u kontekstu prostornih značenja. Preko – mora, ceste, gora, ramena, mosta. U kontekstu vremenskih odrednica: preko noći, preko ljeta, zime, preko vikenda…
Naravno, i u politici ljudskih pa i kadrovskih relacija ovaj se prijedlog koristi često u kontekstu posredovanja u dolasku do nekog cilja. Preko veze, preko babe, preko dajdže, preko Predsjednika…
Već sam napisao kako je naš Senad (Zagor) preko Hozana (Čike) ušao u politiku…
Afirmirao ga je imenovanjima Čiko upornošću tvorničke trake…
Preko Hozana je još kao student penetrirao u Asocijaciju mladih SDA na državnom niovu…
Preko Hozana (Čike) je izabran 2000 g. i za Potpredsjednika Povjereništva AM SDA.
Preko Hozana je ušao u „školu“ za političku edukaciju mladih u organizaciji Konrad Adenauera…
Preko Hozana je kasnije predložen i izabran za direktora Političke akademije za mlade SDA.
Preko Hozana je (2001.) izabran i za Predsjednika Asocijacije mladih SDA.
Preko Čike (Hozana) i njegovih lobističkih vrlina Senad je po funkciji Predsjednika AM SDA ušao 2001. godine u Predsjedništvo SDA.
Preko Hozana je 2002. godine predložen na listi kandidata za Parlament federacije.
Preko Čike (Hozana) i njegovih „izbornih“ vještina je i penetrirao u Parlament federacije iste te godine.
Preko Hozana je prije Kongresa SDA 2005. godine ponovo izabran za Predsjednika AM SDA.
Preko Čike (Hozana) je ponovo iste te godine izabran i u Predsjedništvo SDA.
Preko Hozana je nanovo kandidiran i izabran u Federalni parlament 2006. godine.
Preko rahm. Sulejmana Tihića, a na prijedlog Čike je 2007. godine napustio Parlament federacije i izabran za zamjenika Ministra civilnih poslova u Vijeću ministara BiH.
Preko Ede, mene, Ejuba A., Hamdije G., Sejada J., Fuada M., Amira A. i drugih članova KO SDA, izbacujemo iz SDA 2008. godine, Hozana (Čiku), Nermina i Muju (s atribucijom plota)… Iz okolnosti karakterističnog milosrđa Cazinjana i naravno „čovjekoljublja“, Zagor je plakao tad za Čikom. Samo nekoliko minuta kasnije kad smo tada Čiku mahnuli (izbacili), te su se suze pretvorile u suze radosnice… Senad tada pravi snažan politički iskorak… U svakom zlu i neko dobro… Čikina deložacija iz kancelarije SDA Cazina veliki mu je vjetar u leđa… Zbog preuzimanja tapije na organizaciju a bome i pečata, penetracija je krenula još snažnije…
Preko rahm. Tihića, na Kongresu SDA je 2009. g. izabran za potpredsjednika SDA BiH.
Preko pozicije direktora Akademije za našu mladež nastavljena je snažna Senadova karakteristična penetrativna europeizacija… Tada je počela i njegova još snažnija financijska i „ekonomska“ moneteizacija… A tada je i ovaj hod „preko“ lakši… Kad imaš lovu…
Voljeni Hozan je poput „lovca“ kratkih nogu na Duška – dugouška nestao u sekundi, u sceni kad „lovac“ propadne u kakvu crtićku rupu… Hozanov osjećaj je tada bio (a pričao mi je) poput spolno „zloupotrijebljene“ malodobnice… I to u liftu do Senadovog stana od oko tristo hiljada KM. Njegov kolega (Zagor) iz mladeži SDA ga „obeščastio“, slično kao što je i mene „naivnog“ političkog „penzionera“ kasnije pokušao… I mnoge, mnoge druge… „Ode Čiko“, što Hozan reče za Redžu. Shrvan u boli za Čikom, Zagor se još brže penjati nastavi…
Preko mene, Ese, Seje, Kase, Hušića i Amira Avdića Senada ponovo kandidiramo 2010. za nosioca državne liste, gdje je i izabran.
Preko Bakira 2013. godine, osjećajući kraj političke ere rahm. Sulejmana Tihića, na brzinu se prestrojava u Bakirovo (kadrovsko) jato… A ja danas naivni „Tihićevac“…
Preko našeg Ese Bašagića, Seje Kadića, Kasima Mulalića i Nijaza Hušića, izabran 2014. za nosioca državne liste… Meni nisu dali ni među prvih pet, a nekamoli kompenzaciju na federalnoj listi.
S radošću proslavili u Cazinu i moj odlazak preko Senada u političku penziju, a nakon objavljenih izbornih rezultata.
Preko Midhe Dedića, dopisnika Avaza i kandidata SBB-a za Parlament BiH Senad nastavlja medijski slabiti moju poziciju u Sanskom Mostu i šire…
Preko načelnika Mustafe Avdagića zagovarao i moje uklanjanje sa političke scene…
Preko Bosanske Krupe zaputio se na kadaif kod Čike (Hozana) da bacimo i grah… Da se i ja barem „preko“ graha počnem „penjati“ nazad. Iz „penzije“ – do Kongresa… Ja i Čiko…
I šta sad? Naš Zagor, zna se „preko“ penjat, zna govoriti, zna pjevat, zna tepati kad te zavoli ko Čiku i mene kad nam je šaputao s etabliranim diskursom reklame sladunjavih hot – laine virtualnih priležnica… I šta drugo na kraju nego Zagora – „ZA PREDSJEDNIKA“…
Poput pjevača Škore (pučanina i demokršćanina), svoj liderski hod na Kongresu može naš Senad početi odlučno pjesmom: „SUDE MI – što svoje volim najviše“…
Od nas njegovih – Čike i mene, niko njegovo voljenje i ljubav nije emotivnije i „dublje“ osjetio… „Penetrativno“ – do bola… „Svoje voli najviše“…
Nastavlja se
