Od sredine prošlog 20 vijeka pojam ljudskih prava živi u svim međunarodnim (UN) rezolucijama i aktima. „Ljudska prava“ nisu parole nego je to halat garancije da svaki čovjek ima pravo na svoje mišljenje, na svoj politički stav i izbor. Na taj način mi zapravo dokazujemo jednakost i čovječnost u čijoj službi svi moramo biti. Konačno život svakog čovjeka isto vrijedi.
Država nije izvanpovijesna datost, a prva faza ukidanja pravne države je nepriznavanje dostignutih prava njenih građana. U slučaju Krajine nije samo riječ o rušenju ljudskih prava, kod nas je riječ i o otvorenom kažnjavanju svih onih koji javno demonstriraju građansku hrabrost, svih onih koji slobodno i javno izražavaju svoje mišljenje i stav.
Niko nema pravo drugoga neosnovao pokoravati i kažnjavati zbog drugačijeg mišljenja.
Progon drugačijeg mišljenja o sebi osim onog pozitivnog, slobodnomisleću Krajinu je vratilo 50 godina unazad u period boljševičko – komunističkog totalitarizma.
Sistem izvršne vlasti u Krajini na čijem je čelu bio donedavno NES-ov tiranin Mustafa Ružnić svojstven je feudalizmu i tiraniji.
Oni su od pravne države stvorili jedan bezumni, nasilni i krvoločni sistem koji je progonio na desetine policijskih službenika koji su htjeli raditi po zakonu, na stotine nevinih i slobonomislećih Krajišnika privodili u policijske stanice, a usput i političke oponente neosnovano privodili i predmete im montirali.
Moramo shvatiti da su ti i takvi ljudi odgovorni za preranu smrt našeg Zire, koji je bio simbol borbe i za naša prava. On se zapravo među prvima pobunio protiv onih koji su uzurpirali naša prava i slobode.
Oni su zapravo mene i htjeli ućutkati pred nesigurnošću i strahom od javnog raskrinkavanja i to je razlog zbog čega su me konstantno negdje i nekome prijavljivali…
I premijer Ružnić je jedan od onih koji me je prijavio u moru prijava. I to zamislite kome?! Komisiji za etički kodeks Parlamenta F BiH. Samo zbog činjenice da sam kritizirao njegov i rad njegove Vlade.
Država ne smije biti u službi nasilnika koji vlastite sugrađane omalovažavaju i progone. I usput bi htjeli da građani o tome šute jer takvim tiranskim režimima jedino odgovara šutnja.
Beznadno nepopravljivi kriminalci iz vrha NES-a jedino čega se danas plaše je jačanje pravne države i predaja vlasti. Tek predajom vlasti, nakon kantonalne i u Cazinu, na površinu će isplivati ono što uvijek u poplavama ugleda površinu. Tek će tada pred javnost isplivati istina o njihovom javašluku, neznanju i odgovornosti za korupciju neslućenih razmjera.
Progon, podmetanje lažnih predmeta Bišćanima, Bužimljanima, Sanjanima pa i svojim Cazinjanima, i laž kao sredstvo njihovog trajanja i opstanka, samo će predajom vlasti u Cazinu biti do kraja razobličeno.
Članove – funkcionere i visoke dužnosnike NES-a dijelimo na one koji su privođeni i protiv kojih je podignuta optužnica, pa su i presuđeni i oni kojima će se to uskoro desiti. Malo je trećih…
Lider Ogrešević je opsjednut teškim i nepodnošljivim stanjem u NES-u, NES-u koji opterećuje izolirani sindrom sličan onom koji je karakterizirao talijansku OMERTU (mafiju).
Upravo je pravna država već dobrano dokazala njihovu kolektivnu korupciju i zloupotrebe svih vrsta, od onih financijskih do uhljebničko – kadrovskih.
Oni su naš društveno – politički život pretvorili u kontinuitet skandala, istovremeno su lideri NES-a familijazirani s lancem skandala. Bolje bi bilo da su se nazvali SKANDAL – stranka.
Izborni skandal za koji su mene, Mirelu i Fazira htjeli nepravedno optužiti i u Vojiće spakovati uskoro će im biti veoma težak teret.
P.S. Bujrum na blog?!
Makar sam i dosadan pozivima da me prozvani na mome blogu demantuju, evo i ovu priliku koristim da ih pozovem da slobodno upute svoj demant, stav, mišljenje, bilo što… Čini me nesretnim da su glavni nosioci projekta lažnih optužbi i medijske kampanje o izbornim kradljivcima Midho Dedić i Muhamed Zekotić doslovno zanijemili. O „Izbornim krađama“ više ni riječi…
Jedini od prozvanih koji se oglasio je Nijaz Kadirić. Mene je u svome kratkom postu prozvao „kućnim ljubimcem“.
Psi su druželjubive, vjerne i meni drage životinje, tako da ovu njegovu prozivku zapravo doživljavam komplimentom. Jasmin Mujačić mu je odgovorio veoma jasno, upravo zbog činjenice da i sam Jasmin najbolje zna šta je sve bilo oko „mača“ koji je trebao po glavi troje lažno optuženih za izbornu krađu.
O „maču“ koji nam je brutalno nanešen najviše zna Muhamed. On je u konačnici bio siguran u svojoj najavi da „ide optužnica“. A s njom i „ISTINA“…
On je u tom periodu bio nevjerovatno opsjednut borbom za istinu. A razmjera opsjednutosti Muhamedove borbe za „ISTINU“ poticana je od njegovog duhovnog „ćaće“ ef. Topčagića i inspirativno – kriminogeni uzora mu Hozanovića i Ogreševića…
Međutim, znao sam da će stati prigodne – materijalno cazinske audijencije kod Pape Hozana. Da budem iskren, ni kvalitetnog štofa Muhamed nikad nije imao da bilo šta literarno – publicistički prihvatljivo, osim naručenih tekstuljaka objavi na svome profilu.
Mogao je on svojom pričom fascinirati neke naivne lokalce koji su štovali njegov učinak protiv mene, Mirele i Fazira. Mogao je i uspijevao, međutim on mene nikad nije dovoljno upoznao da shvati da će se moja od strane američke ambasade i Suda BiH naređena šutnja literarno kad tad pretvoriti u zalet, u kontru i da sam ja potpuno imun na sva medijska propagandna streljiva koja su prema meni oko 30 godina upućivana.
Ali sam ubijeđen da je on danas shvatio kako je moja šutnja, moja izolacija od javnosti, od blogova zapravo bila jedna rutinska priprema, priprema maratonca koji nikad, nikad, nikad ne staje u borbi za istinu.
Ali onu istinu koja je promišljeno egzaktno – provjerljiva i koja nije podmazana eurima od preprodanih lažnih diploma cazinske Vita – plus štamparije.
Njegova narcistička dnevna „svaštara“ na facebook-u uvijek je za primjer „kradljivca“ i „lopova“ svih kategorija imala neštedimice moju malenkost. Što god više postova to više eura za lagodan i opušten život, za odlazak na zimske i ljetne destinacije. Sam mi je priznao kako je taj diplomatski financijski izvor bio nepresušan i kako je ambasadorica OSCE-a gđa. Kavalek bila široke ruke. Naravno, ni približno široke Hozanovoj NES – hazni.
Zbog toga, uvaženi čitaoci još jednom pozivam promotore lažnog predmeta „Izborne krađe“ da na mome blogu obrazlože istinu o montiranom predmetu „Izborne krađe u Sanskom Mostu“.
Pozivam na kraju i Nijaza Kadirića da kaže javnosti čijim je novcem plaćao lažna svjedočenja i čiji je novac nosio u Banjaluku, u ulici Nikole Pašića, te koga je iz reda srpskog pravosudnog lobija podmićivao???
Barem bi to bilo korektno, ako ne prema nama troma onda prema građanima kojima svi dugujemo „ISTINU“…
Poštovani čitaoci, moje će objave blogova privremeno stati a očekujte me krajem augusta sa novim ciklusom „SAMO ISTINOM“. Od Muhameda posuđenim motom…
Želim vam ugodne ljetne dane na našoj lijepo Sani!
