Čovjeku za kojeg misli da mi je dostavio podatke o „nespornom“ novcu u autu, premijer Ružnić je jučer uputio poruku kletve koja se tiče i mene… Nevjerovatna je količina bijesa, revanšizma i mržnje koja iz ove poruke proizilazi…
Međutim, nisam siguran da je moj preksinošnji blog zaslužio da se i dragi Allah poziva da posreduje u kazni… Ja naravno, cijenim da niko nema monopol na tumačenje Božije volje i Njegovih kaznenih namjera. Očito da je ovdje riječ o miješanju zakona poslanja duhovne i političke vlasti.
Muća cijeni da se on može po potrebi sms – porukom poslužiti polugama moći koja proizilazi iz samog Svevišnjeg i Njegove snage. A to je baš svetogrđe i munafikluk koji je rezultat kompleksa nedozrelosti i neznanja. A kad ne znate i u nešto sigurni niste tada vlastitu odgovornost liječite ulogom mrzitelja i progonitelja onih koji drugačije misle, a možda i znaju…
Ja ga javno pozivam da paranoičnu mrziteljsku poruku zamijeni obrazloženjem, koji to notar u autu ovjerava ugovor i isplaćuje „kupcu“ ili „prodavcu“ toliki gotovinski iznos? Tokom vožnje, u autu… A Zakon o notarima jasno propisuje da je notarijat i notar zapravo javna služba koja ovjerava i sačinjava isprave. To je produžena ruka suda. A sve financijske transakcije idu putem bankovnih računa… Nigdje u zakonu na piše da se takve transakcije obavljaju na zadnjem sjedištu Mućine Pande na dan izbora…
Naravno ovdje i dalje ostaje dilema premijera i tetke mu Rahime, da li je Mustafa kupac ili prodavalac? Ili je možda aktualna i četvrta verzija iz tetkine sms – poruke kako je to sve „fotomontaža“.
I žuta Panda, i prisutni pratioci i snimatelji, i novac, i njegova distribucija članovima biračkih odbora i ne znam ni sam šta više nije u opticaju frapantnih „fotomontažnih“verzija??? Nek zaista, a to ga po drugi put molim sve to sa tetkom usaglasi i meni ovdje napiše na blogu. Nek javnost konačno sazna svu istinu… Meni je ona jasna, ali ćutim i čekam da se premijer konačno opredijeli za svoju ili evidentnih nekoliko verzija tetke Rahime.
Pošteno bi bilo da nam on to jasno kaže, a da se na dragog Allaha i „čast“prestane pozivati u dnevnopolitičke svrhe… Naravno, ništa me više od njih ne iznenađuje…
Jasno je danas da ne postoji ni jedan oblik diskriminacije koji je zaobišao ovu našu vlast. Ne postoji kategorija naših građana koja se nije susrela sa nekim oblikom diskriminacije, ali je ipak najveća u segmentu obrazovanja…
Bihać je po političkoj projekciji svih stranaka i općina (grad) sa Univerzitetom, sa tradicijom visokoškolskih ustanova i prije rata, trebao biti kolijevka i centar obrazovanja oko koje bi se svi okupljali… A kod nas se otvaraju jednokratne visokoškolske ustanove u MZ Ljusina i Univerzitet u gradu Cazinu. U gradu 15 km zračne linije od Bihaća.
U evropskim državama je uobičajeni standard da su Univerziteti udaljeni od 300 – 400 km, a kod nas u komšijskom gradu ili mjesnoj zajednici…
I oni to smatraju normalnim. Za premijera Ružnića je to sasvim normalno… Mogao sam i sam sa lokalnom vlašću, na desetine pokušaja bilo da se slične visokoškolske ustanove otvaraju i u Sanskom Mostu, ali nismo dali, nismo to htjeli. Jednostavno smo poštovali neke zajedničke kantonalne strategije u obrazovanju. I gdje smo danas?
Derogiran je autoritet prosvjetnog radnika, profesora, učitelja. O naučnom kredibilitetu, o akademskoj čestitosti, o nultoj toleranciji plagiranja znanja, ni riječi ni trunke kritike, samokritike, nikakvog stava, premijer o svemu ćuti…
I Ilda i Fatka ćute, a atak na obrazovni sistem, atak je na dostojanstvo onih kojima je povjerena naša i budućnost našeg potomstva. I žao mi je da na sve ovo ove dvije dame šute, a ja sam im vjerovao… I još uvijek se nadam… Uporan sam… Držim do njih…
SDA se nije miješala, nije nametala nekakve svoje stavove, nismo ih napadali, ali je danas imperativ spasa Krajine u njihovoj smjeni… Naravno, i u pravosudnom tretmanu korupcionaša… Njih iz A SDA, SDP-a, svih drugih, pa i nas iz SDA…
Mi smo iz SDA svoje javno kritičko djelovanje doslovno zamrzli. Jednostavno smo ih pustili na miru, ja haman godinu ništa pisao nisam, nismo držali konferencije, doslovno smo ih prepustili njima samima. A oni se upravo sami derogirali i bez nas. To je premijeru prava istina…
„Reforma sebe“ (Nezavisni dr. Agan Bunić)
Najoriginalnija pojava na našoj političkoj sceni ipak nije konfuzni, osvetoljubivi a lažljivi Ružnić… Ipak je to naširoko poznati „reformista“Agan Bunić… Pozitivno me iznenadila, da ne kažem i fascinirala njegova diskusija na tematskoj sjednici Skupštine USK-a o demografskoj krizi i odlasku mladih.
Veoma uljudno je Agan obrazložio da je on u godini dana tri puta mijenjao svoj političko – ideološki status. Prvo je bio SDA – dugo SDA, pa je onda kao nosioc liste prigrlio SBB – kratko bio SBB, a danas je nezavisni. A sva je njegova nezavnisna ovisnost vezana za Ogreševićev kabinet i povremeno diskretne izrazito ovisne „nezavisne“ milošte…
Da je kojim slučajem živ Max Weber, najveći društveni teoretičar i sociolog prošlog stoljeća, upravo bi Max u Aganu prepoznao „idealni tip društvenog djelovanja“. Političkog djelovanja o kome je Weber ispisao nekoliko stotina stranica… Agan je po Weberovoj teoriji jedinstven politički homo – sapiens, koji sam sebe „reformira“…
Iako politička teorija ne poznaje reforme individualnog karaktera, ekstremno nezavisni, a nadasve talentirani Agan ih je otkrio i predstavio Skupštini USK-a. Bunić je kao glavni razlog odlaska mladih našao u riječi – „reforma“…
Nešto se ipak mora priznati, Bunić je svoju autoreformu jednostavno i dokazao. Nema nikakave sumnje da je veći dio nas i naših građana u nekoj životnoj fazi masturbirao i uopće nije popularno bilo koga prokazivati u masturbaciji… Međutim, on ne masturbira kao svi obični ljudi… Mislim na diskretnu masturbaciju uz pomoć erotiziranih časopisa, i sličnih pripomagala. On se fati .une pa hopa – cupa na internet, u javni prostor. Svaka mu čast… To je ta reforma i samoreforma o kojoj Agan veoma nadahnuto zbori na Skupštini…
Ali šta nije po meni nikako društveno – prihvatljivo, da dotični gospodin – lider političke elite – vlasti to radi u najskupljem sarajevskom hotelu. I u taj hotel u Sarajevu otputuje službenim vozilom i još i dnevnice sa reprezentacijom naplati…
Naravno, nikakvih elemenata zgražanja bilo ne bi da nije riječ i o tadašnjem prvaku položajne hijerarhije – Predsjedavajućem Skupštine…
Ono što Vuk Karadžić predstavlja u reformi jezika, to masturbatorski samoreformator Bunić predstavlja u reformi javne internet – seksualnosti i to mu se mora priznati…
Poštovani čitaoci, mi svoju povijest ne možemo promijeniti, ali iz nje možemo mnogo naučiti, ona se periodično u tragičnom obliku ponavlja na našem kantonu, u našoj Krajini…
Aktualna vlast je našu ideološku različitost pretvorili u osnovu za diskvalifikaciju, za progon političkih neistomišljenika. Radi se o kompleksu ideološkog nasljeđa autoritarnog komunističkog režima. Jer oni iz A SDA, nisu samo prihvatili SDP kao partnera, oni su prihvatili komunističko autoritarni koncept vladanja u kome se politički protivnik napada i progoni kao neprijatelj. A sva jezična sredstva i kvalifikativi dozvoljeni.
To je jezik onih postratnih komunista koji su 50-tih godina prošlog vijeka progonili svoje drugove na principima dikursa – isključivosti. I na Goli otok ih nedužne smještali… Diskurzivno – leksički nikakve razlike nema između jezika Komunista 50-tih godina prošloga vijeka od jezika lider A SDA i SDP-a na početku 21. stoljeća. Nevjerovatna je to sličnost, osim što danas nema preventivnog „otoka“ za neistomišljenike.
A SDA i SDP uporno otvaraju sukobe, doslovno ih friziraju pokušavajući prikriti vlastitu nekompetenciju i nikakve rezultate. Stalno je prisutna u javnosti ideološko – konfrontirajuća kost koju mi svi glođemo i koja se zove „autonimaši“i „obrana“od autonomaške politike.
A ovih dana od Ružnića, Agana, Hozana i lidera vlasti, dan u Kladuši ne prođe a da oni ne odu na koljenima zatražiti podršku. „Ubiše“ sms – porukama Laburističke zastupnike sa postovima o njihovoj „poželjnosti“ u pristupanju skupštinskoj većini koja je trenutno manjina…
I Agan je u srdačnom razgovoru sa Mućom i „braćom“ Laburistima, emotivan kakav jeste upravo njima – Laburistima pomenuo svoju tetku koja je radila u Agrokomercu i zbog koje bi Laburisti trebali stati uz njih. I srcem, i dušom, a bome i rukama u Skupštini.
Veoma je nadahnuto Agan govorio o Kladuši i Kladuščanima kao „najboljim Krajišnicima“. Emotivni, dosljedni i izreformirani Agan Bunić…
„Spašavajte braćo Laburisti“, jauču… I Bunić i Ružnić…
