Institucionalna izolacija od civiliziranog svijeta trajat će sve dotle dok naša suverena država BiH ne osigura pravnu zaštitu, kako svojima tako i tuđim građanima. Svi se danas slažu, i domaći i međunarodni eksperti zaduženi za stručni monitoring reforme pravosudnog sistema kako smo u ovom važnom segmentu stuba državne vlasti na samom dnu, ili blaže kazano na početku. Apsurdna priča o bržoj dinamici rješavanja neriješenih predmeta u vodu pada spoznajom da naš pravosudni sistem funkcionira kao ekspozitura organiziranog kriminala.
Slučaj Lejle Fazlagić (sarajevske sutkinje u bijegu), samo je jedan u nizu otkrivenih u našem pravosuđu. E sad zamislite koliki je broj tužioca i sudija koji svoj posao nesmetano obavljaju u sprezi sa kriminalnim i interesnim grupama – a da se nikada za njih saznati neće???
Osnovno je danas pitanje – do kada će kriminalci određivati moralne kriterije društva i može li uopće u našem pravosudnom sistemu zavladati zakon??? Naše je pravosuđe zapravo do neslućenih razmjera razvilo i razradilo Titovu javno izricanu poruku da se „ne treba držati zakona kao pijan plota“… Naše je pravosuđe danas slijepo slijedi…
To i jeste bio razlog što je autor odlučio na ovakav način dati skromni doprinos analizi moralnoga profila našeg pravosuđa i njegovih pupčanih veza sa kriminogenom mafijom i „političkim“ podzemljem kroz aktualne istražne predmete koji se provode na USK-a… Takvo pravosuđe danas i na našem kantonu predstavlja društvenu „bolest“ prvog reda…
Pravosuđe je i definitivno najveći izvor problema u našoj tranzicionoj državi. A u piramidi bezakonja Glavna tužilaštva predstavljaju izvor svih problema. Ovu činjenicu je konačno priznao i Predsjednik Visokog sudskog i Tužilačkog vijeća Milan Tegeltija.
Katalog imena privođenih, ispitivanih i istraživanih od strane našeg kantonalnog tužilaštva je impresivan. Prema autorovoj evidenciji se radi o trocifrenim brojevima. Posljednji slučaj privođenja uposlenika iz Zavoda za zapošljavanje ukazuje na činjenicu da će nam uskoro trebati autobusi za kolektivna privođenja i hapšenja. To je način da naše tužilaštvo stvara dojam jedne sveobuhvatne istražno – represivne aktivnosti. Istovremeno, istinski lopovi i kriminalci neometano dijele plijen sa onima koji ih institucionalno štite… Kome je to na našem kantonu oduzeta nezakonito stečena imovina, izuzev metar – dva drva koje se plijene od sirotinje i koje onda u sudskim spisima povećavaju procenat riješenih predmeta?
Optuženi za najteže pljačke iz sfere zloupotrebe položaja, spektakularno se hapse a u tišini puštaju na slobodu. Zatim se otvaraju razne procesne epizode sa vještačenjima, financijskim analizama, do neizmoglosti ispitivanja svjedoka i aktera… Tužilaštvo onda u tajnosti postiže, što javne – što tajne nagodbe i kompromise sa kriminalcima.
Jasno je danas našoj javnosti koliko Glavna kantonalna tužiteljica Fadila Amidžić uživa u javnim promocijama, epitetima, pohvalama za prenapuhane statističke rezultate i uspjehe u svome radu. Jasno je danas i to da po onome kako radi, ona se do posljednjeg daha planira boriti za oslobađanje Hamdije Lipovače bilo kakve odgovornosti za najmanje pedeset miliona (KM) zloupotreba u budžetu Bihaća i Kantona. Ovaj slučaj je zapravo i najbolji dokaz kako ona zapravo nema nikakve samostalnosti u radu jer slijepo mora poštivati direktive Dodikovog pravosudnog korupciokrate u VST-u (Tegeltija)…
Poštujući političke sponzore (SNSD i SDP) koji su je lansirali u vrh kantonalne tužilačke piramide Amidžićka istrajno marginalizira i prešućuje afere i aktere koji su budžete oštetili za više stotina miliona KM, a s druge strane eksploatira javno isforsirane „afere“ (tipa „rekla – kazala“), koje to u suštini nisu, ali su našoj glavnoj tužiteljici pokriće za nerad i prikrivanje stvarnih afera…
Jedan od takvih („izmišljenih“) afera je i aktualna u „šumama“. Najbrže pokrenuti istražni predmet u istoriji svjetskog pravosuđa je predmet protiv bivšeg direktora US – šuma Đevada Muslimovića. Nakon što je 24.12.2013. na Muslimovića predana anonimna prijava Tužilaštvu, Amidžićka dan kasnije 25.12. zvanično pokreće istragu…
Otvaranje predmeta u „Šumama“, značilo je zapravo odgodu stvarnih milionskih zloupotreba, koje Amidžićka drži u rafama. Što je još važnije, da je predmet protiv Muslimovića i njegovo dnevno – medijsko tretiranje značilo skidanje krinke sa milionskih korupcijskih afera… Tek onda kada direktor FUP-a Dragan Lukač u više navrata usmeno i pisanim upozorenjima traži da se pokrenu predmeti o zloupotrebama u općini Bihać, Cazin i kantonalnom budžetu, Amidžićka ih nerado izvlači iz ladica… A neki još čekaju… Diskretno storniranje Lipovačinog, potpuna šutnja i odbijanje bilo kakvih komentara o njegovom, sa paralelnim svakodnevnim javnim tretmanom Muslimovićevog „predmeta“, najbolji je dokaz koliko je političke rafiniranosti „drugarica“ glavna tužiteljica (Amidžić) arbitrarno unijela u naš pravosudni sistem.
Kantonalno tužilaštvo kao leglo antipravne i antidržavne subverzije zapravo prilagođava dinamiku predmeta političkom trenutku i političkim naredbodavcima… A o konkretnim slučajevima ćete moći pročitati u narednih dvadesetak kolumnističkih nastavaka…
Javnost na kraju želim ukazati i na činjenicu da su kolumne već završene i upućene na dvije adrese, te da ne postoji način niti autoritet koji će ih zaustaviti. U slučaju autorovog „privođenja“ i eventualnog hapšenja one će uglavnom redovito izlaziti.
Svaka od objavljenih kolumni će istovremeno biti upućena na adresu OHR-a, odjela OSCE-a za monitoring pravosuđa i direktoru Federalne policijske uprave… Za istinitost i autentičnost objavljenih navoda autor garantira pod materijalnom i krivičnom odgovornošću.
Srijeda 01.02.2017. počinje ovaj nepravdom i bezakonjem izazvani kolumnistički ciklus…
P.S. Autor je odlučio odgoditi do gore pomenutog datuma objave dokumenata državnih istražnih organa o glavnim svjedocima u slučaju „US – šuma“. Naime, radi se o prvom svjedoku Almiru Ćiriću koji je najvažniji svjedok Tužilaštva i koji je i protiv autora lažno svjedočio, a na iste okolnosti istražiteljima SIP-e i MUP-a USK-a ukupno je dao sedam različitih izjava. Nisam htio pisati ni o drugom svjedoku (vozaču Hajrudinu Pehlivanoviću), koji je dao više izjava i to potpuno različitih. A izjava koju je Pehlivanović dao 03.07.2014., i nakon koje je pušten iz pritvora, dao je u okolnostima kad su ga istražitelji ucijenili video – zapisom iz službenog vozila u kome je redovito „općio“ sa ljubavnicom (S.N.) rodom iz Bosanske Gradiške.
Datum objave sam upravo prilagodio ovim tužilačko – istražnim favoritima, neka kažu slobodno šta kazati imaju… Svakako je moja zadnja, pa makar i na sudu…
Asim Kamber
