Mi imamo profesora koji su doktori nauka, koji su u statusu profesora (docenti, redovni) na Univerzitetu, a da u svome naučnom i uopće radnom vijeku nisu objavili niti jedne knjige, ni jednog zapaženog stručnog rada. To vam je približno situaciji kao da sudija ili advokat ode u penziju a da uopće nisu imali sudskih parnica…
Kad to sve kažem zapravo ciljam da bi bilo važnije da se naši profesori umjesto iscrpnog ideološkog kadriranja i političkog nadmudrivanja više bave strukom i naukom. I oni će se složiti da je premalo vlastite autorske produkcije, premalo naučnih radova, radova društveno korisnih, premalo kataloga i biltena znanja i inovacija. Umjesto javne manifestacije znanja mi na djelu imamo manifestaciju neprimjerene javne komunikacije u i oko Univerziteta koja bezuvjetno mora stati…
Naš Univerzitet i profesori na njemu se moraju okrenuti otkrivanju novih mogućnosti društveno – integrativnog djelovanja, vizija budućnosti. Oni su ti koji su obavezni pozicijom znanja i „pameti“ biti integrativni subjekt zajednice a ne da cijela zajednica (kanton) trpi i bavi se njima…
Nauka nije nekakva kampanjska djelatnost, njoj se pristupa trudom, radom i ljubavlju. Posvećuje joj se svo slobodno vrijeme, cijeli život. Nauka ne daje brze rezultate, ne bori se za komplimente, za laskave titule (slično sportskim ili muzičkim)… Naučna produkcija mora biti zanimljiva i za 100, 200, 500 godina, njena je vrijednost vječna…
Doba sveukupnog napretka nauke i civilizacije u petom stoljeću prije Krista ostat će upamćeno po filozofima, znanstvenicima, umjetnicima koji su se u Ateni okupljali oko državnika Perikla. Po njemu se (Periklovo doba) i zove najsjajnije doba Atene. Doba naučnika i umjetnika kao što su Anaksagore, Protagore, Sofoklo, Herodot, Fidije, Miron, Poliklet i mnogi – mnogi drugi. To je doba kada javne škole u Ateni doživljavaju najveći zamah. Kad se u njih po prvi put uvode individualne provjere znanja, znanja koja dobivaju javnu valorizaciju i dimenziju…
Tko se danas uopće sjeća iz razdoblja Renesanse (sjeverna Italija) nekog političara, državnika, načelnika? Ali je vascijeli dunjaluk čuo i pronosi slavu trojice najvećih umjetnika svih vremena: Leonardo da Vinci, Michelangelo i Rafael.
Impresionizam u Francuskoj su proslavili slikari: Monet, Cezanne, Degas u glazbi Debussy i Ravel, u književnosti Bodler, Malarme, Prust, Verlen i mnogi drugi…
Ni u samom Salzburgu marljivi Germani se ne sjećaju ni jednog gradonačelnika iz 18 i 19 stoljeća, ali je cijeli svijet čuo za briljantnog Mocarta…
Ostat će i naš Cazin – grad svjetlosti upamćen po privatnom Tikvan – Masiračinom Univerzitetu na kome se brzinom svjetlosti proizvode diplome i diplomanti… Ponavljam, oni (A SDA) ni postojali nisu kad smo mi utemeljili Univerzitet u Bihaću, a danas ga efektno rasturaju zbog neskrivene dugo pripremane visoko – obrazovne alternative u Cazinu… I nažalost zbog lične zarade na prodajama diploma i ničega, doslovno ničega drugog…
Po Univerzitetu čije diplome lider (A SDA) Šemso H. i na parkinzima u Sanskom Mostu „nudi“… Šta vrijedi vlasniku – kralju Tikvana, kako ga duhoviti SDP lider (Hamdija) prvi etiketira (a ne ja), što i sam diplomu ima. I fakultet, diploma i diplome na blint, kad pameti haman da nikako nema… Hamdija je kao profesor Pravnog fakulteta barem pred nas deset izjavio kako nikad nije upoznao studenta na Pravnom fakultetu sa skromnijim znanjem od znanja Admira Hadžipašića… I to je osnovni problem, što on i oni ne znaju…
Šaljivi Branislav Nušić je zapisao kako „Znanje ima granice a neznanje nema“… Jednostavno je nemoguće izmjeriti stupanj ne znanja našeg Tikvana koji je radi dnevno – političkih potreba i vlastitog interesa mijenjao i dopunjavao Zakon o Univerzitetu u Bihaću.
Studij iz područja Filologije u Zagrebu sam upisao davne 1979., pa sam onda otišao na odsluživanje vojnog roka (JNA), pa sam tek školske 1980/81 krenuo na redovni studij. Uglavnom sam preko godinu dana prije otpočinjanja nastave bio redovno upisan.
A na Admir – Ogrešević – Matanovom (doslovno) „Javnom“ učilištu možeš se upisati kad god hoćeš. Na početku, sredinom, sve do zadnjeg dana školske godine. Možeš se navodno i po okončanju školske godine upisati uz vanredno polaganje (Kuferte) u Basariju. Kod Emeritusa Doktora (H)Oza..na poznatijeg po nadimku Merhametli – Kufertić… Kuferte iz šuma, iz cesta, uglavnom radi se…
Kad su mi javili da se na njihovom „Univerzitetu“ u Cazinu može polagati i za upravljanje brodicama i brodovima do 45 metara dužine, sve mi je jasno bilo… Još uvijek vjerovati ne mogu…
Jednostavno je za ne povjerovati da ne postoji struka za koju ti oni ne mogu izdati „diplomu“ uz epitet „EVROPSKA“… Da nije tragično, uistinu bi smiješno bilo… Danas nikome ne treba objašnjavati zbog čega je Admir Hadžipašić – zvani Masirača u više navrata od 2009. god. predlagao u Skupštini USK-a izmjene i dopune Zakona o Univerzitetu. Potpuno svjesno je on rušio dignitet i organizacijski sklad Univerziteta u Bihaću i nažalost u tome i uspio…
Šta vrijedi hudom Admiru privatni fakultet, diploma i diplome na blint, kad i sam pameti haman da nikako nema… Da ima nikad se jadan ne bi tako grubo sa svojom A SDA poigravao „našim“ (Univerzitetom) – Univerzitetom nas Krajišnika… Da Admir imalo stida i trunke znanja i pameti ima, to nikada uradio ne bi… Naš Univerzitet… Ali eto, danas iz ove perspektive, ipak su uspjeli… Univerzitet svih nas baciti na koljena… Nek ih je sram… Međutim, vrijeme je nemilosrdni sudac i djelima i nedjelima…
Nek se stide i zvaničnici iz SDA, naše SDA koji na sve to veoma blagonaklono gledaju i ništa ne čine da bilo što promijene… Još jednom svaka čast ministru obrazovanja Muharemoviću koji ipak čuva obraz poštene SDA.
Veliku je grešku naš Sead napravio kad je nesposobnom Ogreševiću dozvolio da svoju javnozvaničnu dužnost načelnika Cazina pretvori u spektar materijalnih sinekura i privilegija u šumama, cestama, na Univerzitetu, i raznim fondovima.
Nisam homofob, ali tvrdim da je kriv i cazinski homoseksističko – politički tandem (Handanagić – Hušić), koji su mene lično i kompletan Izvršni odbor SDA na zadnjoj sjednici ubjeđivali kako će sve učiniti da se ujedinimo u slabljenju pozicije A SDA. Da će i Samira Veladžića (A SDA) ubjediti… Pa odmah sutradan odu i Hozanu pričaju kako oni njih (A SDA) brane od mene. Sa samo jednim ciljem, da obrane svoje fotelje, direktora Zdravstvenog fonda (Handanagić), te poziciju predsjedavajućeg Skupštine (Hušić). Ali je to po mome skromnom (dvadesetogodišnjem) političkom iskustvu i viđenju – neobranjivo…
„Mračni tunel“ – koji se danas Univerzitetom zove, svjetlost samo na jedan način može ugledati. Da se ova banditska (A SDA) stranka, ne samo izbaci iz vlasti na kantonu, nego i u Cazinu – gradu svjetlosti i A SDA MRAKE, gradu „Merhametli“ procentaša…
Nažalost, do naših je SDA – po svemu sudeći sličnih procentaša… I samo je to problem…
