Poštovani čitaoci, nadam se da mi zamjeriti nećete što sam najavljenu i naslovljenu kolumnu Leteći cirkus Monty Hukanovića i Cece odgodio za naredni kolumnistički termin. Naime, nakon svih prijetnji koje sam u svome gradu doživio i Allahu hvala preživio, stiže i nova. Iz Prijedora – od umetnice Cece. Ona će kako mi javiše osobno doći sa svojim pratiocima iz Prijedora da nam i oni malo pale, ruše, devastiraju… I mene će veli, emotivni „potražiti“… Jedva umirili u Sani sad nas sinhronizirano i iz Prijedora straše. Samo bi zamolio da jave kad će doći da instaliramo novi pano već gaženog polumjeseca, pa neka ga i naše komšije Srbi pošteno izgaze. Pa ako im je to dovoljno, da ga onda još jednom rekonstruišemo i postavimo. Razmišljamo i o pokretnom panou SDA i polumjeseca. Držimo ga samo dva sata dnevno, preostalo vrijeme ga krijemo po gradu kao što se i sami moramo „kriti“… Naravno sve ovo nije razlog odgađanja Rezakovog cirkus Pythona, nego činjenica da čekam zvanične podatke o implatantima… Ništa ne radim napamet…
Demonstranti milioneri
S narastajućom ekonomskom i političkom krizom i onaj tko se imalo razumije u socijalnu psihologiju uviđa da se uporno rasplamsava neka vrsta ksenofobije, zlovolje, jala, depresije i destrukcije u cijeloj BiH. Nema nikakve sumnje da su teški ekonomski i socijalni problemi doveli do ogromnog razočarenja običnih građana. Istovremeno je naš narod opterećen traumama progona, straha od podjela, mržnje okruženja prema muslimanima, otvorene islamofobije što dodatno unosi nesigurnost u obične ljude širom BiH.
Život po sebi, neovisno o stanju u državi nije lak i neće zadugo biti puno bolji. Nisam pesimista, ali sam veoma obazriv u procjenama. Prije rata sam upisao fakultet u Zagrebu, vratio se u Sanski Most da zatražim stipendiju u općini… S obzirom na teško socijalno porodično stanje i solidan uspjeh u obrazovanju računao sam da ću to bez problema riješiti. I naravno, izvjesni Vrućinić u službi za društvene djelatnosti kome sam neizmjerno zahvalan, osamdesetih godina mi je u općini doslovno opsovao sve po spisku uz čuđenje kako sam se uopće usudio obratiti za stipendiju jer smo mi eto Kamberi po njemu bili teški oponenti socijalističkog režima. I onda sam zahvaljujući „iskrenom“ Vrućiniću prvo tražio posao pa onda na fakultet. Pa sam se onda okrenuo oko svog komšiluka Kamberskog, svi mladi svi zdravi ali smo svi negdje morali otići da bi sebi kruh osigurali, pa onda i sve drugo. Niko nikad nije od nas optužio režim zbog odlaska preko 5 000 prijeratnih Sanjana, uglavnom Bošnjaka na rad u evropske zemlje. Što kažu „trbuhom za kruhom“… Sad ćete vi reći, što nam to sve priča, poznato nam je, svi smo u sličnoj situaciji, itd…, itd…
Naravno, govorim zbog jedne mučne perspektive u kojoj će političke, ekonomske i socijalne prilike biti možda i teže. Ja kao uporni zagovornik SDA i njenog koncepta, još od rahm. Alije, preko Tihića i „malih koraka“, vjerujem da će joj građani dati podršku jer su ipak kakvi takvi pomaci do 2010. bili prepoznatljivi. Međutim, i prije su neki mislili i zagovarali promjenu i evo vidimo što smo dobili. Zato ja vama predlažem da prestanete biti „pametni“ i umišljati kako ćete promjenom svijet mijenjati na bolje. To može biti i na gore jer je već dokazano. Ali ono što svi možemo individualno to je da učimo, stvaramo, postajemo mudri i mijenjamo sebe. Čitajući radove Marka Aurelija o fenomenu pozitivnog mišljenja koje su pretpostavke pozitivnih predodžbi shvatio sam da je to ujedno i jedini put ostvarenja sretnog i uspješnog života.
Velikog razumijevanja imam za proteste, za stvarne socijalne zahtjeve i probleme s kojima se suočavaju naši građani. I uvijek ću ih u takvim pa i javnim protestnim nastojanjima borbe za socijalna prava podržati. Međutim, nikako mi nije jasno s čime je nezadovoljan Teofik Kahrimanović, koji priznaje da je u Sanskom Mostu zaradio 50 miliona. Toliko je priznao. I ja i on znamo da je to i puno više.
U Zagrebu, dok sam radio i studirao imao sam kuhinju, WC, kupatilo ukupno 6 m², plus prostorija za smještaj dječjeg kreveta preko kojeg smo puzali do kupatila i hale, plus boravak 2×3 m. Ukupno 15 godina života u petnaestak m², lijepog i dostojanstvenog. Radili, studirali, teško živjeli. I uvijek zadovoljni bili.
Prvi je nezadovoljstvo u Sanskom Mostu izrazio Zilhad Forić – Hofer koji je javno na našoj (UGSM) NTV 101 priznao da raspolaže sa 50 miliona i da će nas iz SDA s tom lovom uništiti, „politički poraziti“. Zilhad Forić danas samo od zakupa od Konzuma ubire duplo više od mojih mjesečnih primanja. Danas su se protiv nas u Sanskom Mostu digli oni koji su u prosjeku između 50 i 100 miliona oprometovali, okrenuli i stekli ogromno bogatstvo u nekretninama, zemljištu, poslovnim prostorima, vozilima, itd…, itd… Nije pogrešno imati i živjeti bolje od drugih, ali je pogrešno kad vas taj imetak zaslijepi pa mislite da ste sretni i moćni… A bogatstvo i sreća nisu uvijek zajedno. Novcem se ne može kupiti poštovanje, znanje, sreća, ljubav, odanost? Ne može, to ipak nije moć novca. Čovjek ima samo jednog gospodara koji ga čini slobodnim… A to je Bog… Novac stvara lažnu cjelovitost i sveobuhvatnost… I to kratko…
Zahodska kvadratura i wellnes – kupaona stana u kome je naš HOFER stanovao ili onih u kojima danas živi Teofik, Eniz – Žvaljo, Redžo i neki drugi veći su od cjelokupne stambene kvadrature u kojoj ja boravim. Međutim, ja sam i danas, kao što sam bio i u onih 15 m² (štala grofa Draškovića) zadovoljan. I oni bi uz sve to još da ja napustim sve funkcije, sve političke pozicije… Jadna im majka – gdje udariše… I još, ko ja hit demonstracija TOP – lopov!!!
Da su me optužili za salmonidni krivolov crvene pjegave ljepotice, ja bih odmah priznao, ali da sam u svojoj sirotinji nešto stekao nezakonito i nemoralno e to je onda nepošteno. Ali dobro, sad će se pošteno sa ovim gologuzanom do oktobra ponosati…
Ugledni graditelj – Banjalučanin rodom Teofik Kahrimanović se ovih dana raznjupao po medijima, udri – po kome, i on po meni. Ko ja ga ne volim jer je on volio rahm. Alagića. Ovaj se „Sulejmanovski“ epizodista malo malo pojavi u javnosti opanjka lokalnu vlast i eto samo što nas nije napustio i on i njegova firma jer mu eto raditi ne damo… Da bi sebi Rezak, Safić, TIIM i slični dali na važnosti potreban im je progonitelj, a ko drugi nego Kamber. Napadaju me iz svih oružja Avaza, NTV 101, na ulici, parkovima, trgovima. Ja sjednem, pristojno odgovorim a oni me „progoniteljem“ i „moriteljem“ proglase… Zbog odgovora…
Lažna demarkacija lojalnosti generalu zapravo je pokušaj da sebe predstavi kao generalovu naljepnicu, pa je on onda državotvorno i patriotski opredijeljen a ja nisam. Neću da pripadam euro i markafobnoj manjini prodanih duša koje kad im god protiv mene zafali argumenata oni rahm. generala na svoja prsa prime i štite od mene. U najmanju ruku to je i morbidno i izraz nepoštovanja nekoga ko nije među nama. Biti patriota i državotvoran znači plaćati poreze, radnike, respektirati pravnu državu, ne graditi bez papira i plaćenih obaveza, bez građevinskih dozvola.
Državotvorac je i Eniz – Žvaljo koji je vikendicu bez ijednog papira napravio. Niko ne zna kako je dva stana stekao u zgradi „Interexa“, kuću sa bankom pogotovo. Međutim, to važno nije jer je on državotvoran i voli rahm. generala. Safić proziva mene zbog legalno kupljenog stana (tužilaštvo dva puta vršilo provjeru), Redžo bio predsjednik komisije. Ne proziva Omera Mustafića koji je sa blagajne općine uzeo novac i platio privatni stan u kome danas živi (zbog čega je i osuđen). Što znači da se oni ne bore protiv korupcije nego za one koji su se afirmirali u ovoj društveno štetnoj raboti.
Ove su naše graditeljske patriote i državotvorci zapravo državorazgraditelji. Manifestacije državotvorstva i lažnog patriotizma nisu ni ozbiljne ni uvjerljive dok ne shvatimo da država nije iluzija prijateljstva i ljubavi (lažnog) nego aparat (stroj), sistem. U koji s jedne strane ubaciš lovu, režije, porez, obaveze državi da bi na drugoj imao zadovoljnog učitelja, borca, poljoprivrednika, policajaca, doktora, radnika i sve ono što se funkcionalna država zove… Biti patriota, dragi moj Teofik ne znači biti iznad zakona i države. Ti i danas, dragi Teofik imaš zgradu napravljenu bez građevinske dozvole. Naravno, nije do tebe, do vlasti je što ti to dozvoljava.
Morao bi g. Kahrimanović javnosti Sanskog Mosta objasniti zbog čega je zgrada u Prijedorskoj, preko puta bigdemonstranta Nize A., preko noći promijenila izgled. Odnosno dva sprata veća od početne projektovane i odobrene. G. Kahrimanović javno odgovori jesu li to spratovi koje je Redžo oprihodovao? Ako ti nećeš, reći ću ja… I na kraju zašto je ovaj tvoj i Redžin arhitektonski mastodont izašao drastično iz građevinske linije pa se sad sramotimo pred svima onima koji se razumiju u građenje i urbanistička pravila… Četiri puta si mijenjao UTU – uslove za ovu građevinsku grdobu. Prvobitni zahtjev bez podruma i dvije etaže. Potkrovlje ti i danas 2,49 a Zakon o građenju za koji sam kao poslanik glasao dozvoljava visinu potkrovlja 1,60 m.
U tebe je dragi moj TIIM, sve od garaža do potkrovlja sumnjivo, ali ti voliš neizmjerno generala… Kao naš Hamdija Š. kad je na vikendicu stavio generalovu sliku. Nadam se da ćete je i u zatvor ponijeti da vam je ja ne donosim kad vas budem posjećivao.
I u Sarajevu ti stoji urušena zgrada s kojom si nas osramotio kao Sanjanin u državnoj metropoli. Urušila ti se u februaru 2012. godine i rješenje o uklanjanju ti izdato. U Radničkoj ulici 84b, da ne objavljujem sva rješenja i dokumentaciju koja je naša zajednička sramota. I Avaz te tada donio na naslovnici kao građevinskog negativca iz Sanskog Mosta. Danas si pozitivac jer si protiv mene. U svakom slučaju, uvijek me tvojih zgrada strah, stalno nagađam koja bi se prva urušiti mogla od tvoje i Redžine „kvalitetne gradnje“… Neimar mostarski „Sinan“ bi danas zavidio ovim tvojim objektima koji se pod malo većim snijegom urušavaju, a njegovi istrajavaju stotinama godina građevinski mafijašu naš…
Tvoje urbanističke i arhitektonske akrobacije koje su uvijek papirološki rađene naknadno da bi se zadovoljili gabariti već izgrađenog objekta bez papira, najbolji je primjer tvoje neskrivene koruptivne strategije koja te je u konačnici i dovela do propasti… I bi li mi za kraj dragi naš Teofik mogao objasniti kako si prodao i uselio ljude u garažu u ul. Muse Ćazima Ćatića površine 790 m² a 1/1 objekat u vlasništvu općine Sanski Most? Kažu da si ih veoma dobro i oprometovao u naše ime, samo je pitanje gdje je lova? Garantiram ti da će se voditi krivični postupak i protiv onih (zaposlenika općine) koji su ti to omogućili…
Poštovani čitaoci rekonstrukcija događaja ulične demokracije u režiji SBB-a ne može proći da se ovdje ne dotaknem i g. Emira Lasića („Migros“). Naravno, kao organizatora, podržavatelja i protagoniste ovih lažnih „socijalnih“ okupljanja. Upravo je i on najbolji dokaz kako kod nas demonstracije nisu socijalne. On me je zvao nakon što sam objavio prvo izdanje „zločinačkog pothvata“ da kaže kako on i njegova supruga s tim nemaju ništa. Ja sam već tada imao potpisane izjave svjedoka ali i dječjih protagonista devastacije zgrade općine i prostorija SDA. Tvrdio mi je da je on i „petak i subotu“ bio odsutan službeno u Banjaluci, a ja ga oba dana imam i na video i fotografskim zapisima.
Naravno, ovaj ugledni porodični tandem SBB – ovaca ima pravo da demonstrira, da se buni, ali nema pravo da drugima bilo kakvu štetu inicira i podržava. Najmanje što sam od njega očekivao je da se izvini i pokaže volju za korektnu buduću suradnju. Nažalost, to je izostalo…
Skup koji će SDA održati u čast „polumjeseca“ i „ljiljana“ zajedno, trebao bi također kao i u njihovoj SBB – mapi puta imati svoj plan obilaska. Nakon kuće (banke) kod Eniza – Žvalje, 10.oktobrom prošetati kraj našeg Migrosa i do Redžine (kuće) zgrade sa 300 nelegalnih kvadrata… Govorim samo o mogućoj prvoj ruti prije prelaska na lijevu obalu i obilaska tradicionalnog lokaliteta kod našeg Stanka (kina). A kamion ispred… Ni hiljadu nas biti neće, a svi šetnju vole…
Emotivni SDA – pohađatelji posebno osjećaje vape iskazati spram prostorija SBB-a kod suda u Kurbegovića kući. Preko puta „legalno“ stečenog (na prevaru) i otetog prostora Podgrmeča. Za koji je usput budžet naših građana platio troškove struje u ime socijalno ugroženog Redže. Tu bi baš mogao biti dernek… Mete s obe strane…
Bio bih nepravedan prema Paji, Enizu, Omeru, Šanti, Rezaku, Hamdiji, Rami i nekima drugima kojima sam pripremio i po više osobnih biografskih kolumni, a da se ne dotaknem suknjolovnog menadžera i vlasnika hotela „Sanus“ g. Muhameda Kumalića.
Ovaj se socijalno – ugroženi demonstrant uz Nizu Alagića, Edu Lasića, Dževada Mujagića i Braninu Indiru, svugdje pojavljuje. Nije uopće jasno da li on demonstrira protiv ili za vlast… Nije uopće jasno jesu li oni poput socijalno osjetljivog petomilionca Žvalje (Eniza) stožerni revolucionarni uličari ili epizodisti. Kad je na zadnjoj sjednici Vijeća Enes – Pela govorio o načinu kako je ovaj mačo – baštovan iz Tomine postao vlasnikom hotela, nije rekao ništa novo što mi nismo znali. Ali nismo znali da je naš pošteni Pela kako je i sam rekao u tome „učestvovao“. Do ovog Pelinog istupa javnost nije znala da je on ispunio svega oko 1% (financijskih) obaveza iz privatizacijskog ugovora i nakon toga „legalno“ postao vlasnikom HOTELA. Da sam ga ja za ove pare kupio vjerojatno bi bio srušen, u najmanju ruku zapaljen još prošli mjesec…
Sve to skupa ni ne bi bio problem da je on nakon toga nastavio raditi legalno i u skladu sa propisima. Zavidan je i kapacitet poslije rata realiziranih nekretnina u korist ovog, tobože naivnog poduzetnika koji osim hotela raspolaže velikom kućom (preko puta bolnice), pa kućom na željezničkoj stanici, pa skladišnim prostorom na tranzitu, porodičnom kućom u Tomini, pa nekretninama u Sloveniji, pa uglavnom nekoliko puta više od mene, Sanjina i Mustafe zajedno. I zaista meni iz ove perspektive ostaje nejasan motiv ovog demonstranta i da li on stvarno misli da je mogao i više, a mi ga spriječili. Pa nam se sveti… Naš je, svejedno… Svi su nekad bili naši dok su nas trebali… Ako su se oni nas odrekli mi njih nećemo… Naši su…
Naš je i Cuco koji je na početku samih demonstracija govorio jedno a danas njihov glasnogovornik Safić govori nešto drugo… Vođe demonstracija su govorile da demonstriraju protiv svih stranaka. Danas je svakom građaninu u BiH jasno da njihov povod nije socijalni nego politički i uglavnom borba protiv SDA i SDP-a. u Sani su devastirali prostorije samo SDA a rukovodili destrukcijom članovi SBB-a.
Uvijek sam kao demokrata za to da se vlast mijenja demokratskim izborima i civilizacijskim ponašanjem. Nigdje nasilje i anarhija nisu donijeli pozitivne efekte, što su očekivali SBB organizatori. Na konvenciji ove stranke u Zenici čelnik Plenuma građana je jasno istakao čiji je politički predstavnik i u čije ime radi…
Kolumna o orgijaškim seansama i učesnicima u režiji hotelske – bilder sekcije će biti ujedno i „najsočniji“ dio ovih mojih kolumnističkih prepada…
