– Izbore možemo izgubiti ili dobiti, ali obraz ne… Ovo je poanta moga prvog obraćanja na Trgu Ljiljana u noći izborne pobjede. Iako cijenim da u istinskoj demokraciji nema poraženih… Zbog čega ni nisam sklon izbore gledati kao nekakvo nadmetanje u smislu kako će neko nekoga pobijediti – poraziti. Neko mora pobijediti i to je istina, ali ja smatram da ne postoji gubitnička strana u politici, jer je na kraju demokracija i pravo izbora pobjeda svih. Građani – birači imaju mehanizam da kazne one koji ne uvažavaju njihove (građanske) interese. Zbog toga su, i izbori i demokracija i višestranačje korisni.
Stranke naše opozicije i tokom samog pristizanja izbornih rezultata nisu krile svoje političke i ljudske namjere u okolnostima“ osvajanja vlasti. Sve dok su matematički vodili, mlađahni lider „crvenih“ je sa svojih fb – profila, skupa sa „duhovitim“ Cucom slao poruke progona, obračuna, prijetnji nama iz SDA. Pa su onda sve to brže – bolje izbrisali kako su pristizali rezultati iz herojskih tvrđava SDA (Vrhpolje, Skucani Vakuf, Kamengrad, Lukavice, Fajtovci, da o Hrustovu i ne govorim)…
I ovdje u samom početku priznati moram da je on (Hopovac) moje najveće iznenađenje i razočarenje proteklih izbora. Lider – fenotip podivljalog Tito – jugenda nije mogao ni rezultat sačekati a već je krenuo sa prijetnjama, sa uvredama, sa najavama progona…
Emancipacijski potencijal sanskog SDP-a nije samo u Hopovcu. On ima savjetnika za pitanje standarda facebook – uvreda i laži. Uglednog mislioca i eruditu iz naučne sfere (ONO i DSZ) – Nijaza Halilovića.
Iako sam putem suda dokazao i naplatio odštetni zahtjev za klevetu o mojoj skromnoj imovini. A dokazao sam da sam kao izabrani zvaničnik vlasnik 1/7 rodne kuće i ništa više, moj studentski „prijatelj“ proširuje laži sa Dubrovnika i Beča, na Sarajevo, Linc i Banjaluku, samo me još u Tokiju nije stambeno situirao. Uistinu se stidim zbog mojih kolega političara koji se tako javno odvaže naše građane obmanjivati… Zbog toga su od prošlih lokalnih izbora izgubili oko 1000 glasača i dva mandata u Općinskom vijeću…
Ovaj bivši sekretar Teritorijalne obrane Republike BiH, sa pozicije „organizatora“ otpora agresoru u Sanskom Mostu, imao je zapravo presudnu ulogu u otkrivanju organizacije mreže otpora (1992) u našem gradu. Po njega su na Manjaču došli direktno iz Basarinog štaba kako bi ga nesmetano izveli na slobodu. Nagrada za njegovu kooperativnost i suradnju u raskrinkavanju „Zelenih beretki“ Vrhpolja, Hrustova i Sanskog Mosta u cjelini, bila je ogromna. On je četnicima predao spiskove TO R BiH u zgradi općine koji su kasnije poslužili kao odstrel patriota Sanskog Mosta.
Što Midho Dedić ima običaj kazati kad „prijeti“ svojim političkim oponentima, „gratis“ ću studentskom kolegi Haliloviću posvetiti ciklus kolumni – činjenično i dokumentacijski potkrijepljenih o ovom periodu naše nesretne historije.
Hamdini (Lipovača) istomišljenici Nijaz i Hopovac mogli bi komotno osnovati kakvu zakladu mladih Titoista, pa onda te mlade Hamdoide povesti na bespovratno putovanje. Putovanje edukativno – turističkog karaktera u Pijongjang kod još im mlađahnijeg lidera i uzora im velike glave (Kim Jong – una). Za vodiča da uzmu uglednog eksperta za turizam (Pelu), koji je sebi i plaću uduplao zahvaljujući struci iz ugostiteljstva i turizma. Uz „logično“ opravdanje da je sebi koeficijent „usklađivao sa administracijom“ koju bi opet po njemu svu „otpustiti“ trebalo…
Pa bi onda ova derišta recikliranih komunista naš turistički vodič mogao voditi na izlet u Kumrovec, pa Beograd (Kuća cvijeća), pa bi mogli i grob posljednjeg diktatora (komunističkog) Miloševića obići.
Kad god pred sobom vidim glavu nesrazmjernu veličini tijela + patološka zaljubljenost u vlastito obrijano nabildano tijelo, plus ljubav prema obrijanim nogama uglednih brkatih skojevki, odmah mi je sve jasno…
Nažalost, upravo je ova negativna selekcija u SDP-u rezultirala stranačkim rukovodstvom bez integriteta, bez odgovornosti, bez hrabrosti, i na kraju i bez obraza… Za sve njih Fudo je rahmetli bio mudar i odgovoran, bio je strateg i političar sa stavom, sa gardom. Nikada Fudo iz Prijedora („101“) ne bi blatio svoj vlastiti narod i naše oslobodioce, lagao na njih, dodvoravao se „Palanci“ za koju su bili uvjereni da je presudna u nadmoći nad SDA. Znao je rahm. Fudo gdje su granice političkog kompromisa i vodio računa o onim granicama koje nikada nije htio preći. Ovi granica baš nemaju… Zbog toga su izgubili, i izbore i obraz…
