Malo – malo, u medijima se pojavi vijest, stenogram ili kakav tonski zapis prisluškivanih osoba. I mene često slušaju, što slučajno i neovlašteno kad sam u kontaktu sa nekom praćenom osobom, a nekad svjesno i neovlašteno. I snimaju me često, prate, fotografiraju, uglavnom sve neovlašteno… Imao sam priliku čitati i dokumenta i stenograme prisluškivanih razgovora gdje se često, između ostalih i moje ime pominje…
Ipak, reći moram da je na viši nivo demokratskih standarda dignut posao tajnih službi i njihovih angažiranih aktera (slušača). Ono što sigurno znam danas je činjenica da nevinih i do kraja čistih u tajnim službama nema. Svjestan sam da neko i taj posao mora raditi, al′mi se sve to prisluškivanje, tajno praćenje, slušanje i analiziranje tuđih života jednostavno gadi…
Sve bi bilo dobro kada bi se taj „kompromitirajući“ materijal koristio u ime dobra i po zakonskim principima. Upravo oni koji slušaju ili su u lancu istrage, ponekad takav materijal koriste i distribuiraju sa zločestim namjerama, često i za političke obračune…
Ispričao mi je poznanik iz jedne državne agencije kako mu je bilo dosadno slušati neke pojedince za koje su nalog imali… Priznao mi je da su im moji telefonski kontakti bili interesantni, da u njima nikada ništa nije bilo šifrirano, prikrivajuće, da sam zapravo otvoren onako kako i pišem.
Priznali su mi recimo da je Đevad (Đelo) Muslimović jedan od rijetkih nakačenih na njihove uređaje, a da u tim kontaktima nema onih karaktera ljubavnih i preljubničkih. Đevada Muslimovića – Đelu su najduže slušali i ništa u tonskim zapisima protiv njega nisu pronašli… Za razliku od njegovog šofera (Hajre), čiji je preko 50 % snimljenih razgovora sa njegovim nešto „slobodnijim prijateljicama“, s kojima je bio u stalnoj erotskoj komunikaciji…
Prema kojoj bi god od prijateljica Hajro išao, istu je lozinku imao ulaznom porukom.
Lik – Hajro: „Jesil zagrijala tevsiju i rernu?“
Lik – Dama (4): „Koka se podgrijala – požuri .ebote ćaća…“
A naš Kondor Hajro na gas… Pa na direktora sve svalio…
Ja ipak mislim da takvim ljudima koji slušaju dosadne političare treba propisati i kakav beneficirani staž… Jer tu se zaista teško što pametno naći može… Ali je ipak i zabavno… Naravno, i opasno biti može… Ja umalo ne fasova pritvor zbog tonskih zapisa, ali su istražitelji ipak skužili da sam „nevin“. Nešto slično Hozanu…
Kad sam u rano ljeto počeo pregledati i preslušavati dokumentacioni materijal koji je sedam godina skupljan, mislio sam da izdržati neću i da ću sve kraju pustiti. Jednostavno mi se smučilo. Ipak sam do kraja izdržao. Volio bih da to iskustvo nisam morao proći, mislim da mi je i na zdravlje djelovalo. Zbog toga ću vas od svega toga zaštiti i neću sve objavljivati. Ali nešto ipak i hoću…
Večeras ću vam upravo priču o našem ekstra – talentiranom i kreativnom prevarantu, hulji nad huljama, lideru sanske opozicije (SDP-a, DF-a, A SDA, NS, S za BiH) – Muhamedu Zekotiću, započeti tonskim zapisom. Ali ne njega, ne njegov zapis, nego presretnuti razgovor njegova dva najbolja druga, partnera iz njihove triling – zatvorene grupe. Riječ je, ma vi već i znate da su to ef. Makić i Arnel Terzić.
Naime, jedna od veoma originalnih matrica prevare u svome ogromnom opusu, svakako je korištenje usluga hotela, apartmana i sličnih smještajnih kapaciteta.
Muhamed bi se kod same prijave, na recepcijama takvih objekata predstavljao uglednim biznismenom, negdje i vlasnikom lanca restorana, menadžerom ekstra – jake kompanije i sl. Pa bi onda zbog dojma i uvjerljivosti zatražio najskuplju vrstu usluge i tretmana. Pa bi na recepciji ostavio lični dokument (osobnu kartu, pasoš i sl.). A onda pri napuštanju sa stvarima strugnuo kroz kakav sporedni izlaz. Približno bi njegovi računi bili od (500 pa i preko 5000 KM).
Nakon boravka u poznatoj – sarajevskoj destinaciji krajiških selfie – Onana i .rkadžija (Bristolu), Zekotić je iz ovog ekskluzivnog hotela strugnuo na dvorišni izlaz. U višednevnom tretmanu, koristio je osim najskuplje ishrane u apartmanskom smještaju i jakuzi sa dvosatnim dnevnim masažnim tretmanom i najskupljim pićima. I jednostavno poslije svega ispario…
Na sličan način, Zekotić je osim bijega iz nekoliko sarajevskih hotela, slično uradio i u Banjaluci. Tu prije svega mislim na hotele Talia, Bosnia i posebno interesantan bijeg iz apartmana Ferhadija u sastavu Islamskog centra u Banjaluci.
U ovom je apartmanu boravio sa svojim prijateljima, bliskim suradnicima, nekad i prijateljicama, uglavnom u kontinuitetu. I njima se predstavljao budućim vlasnikom uglednog ugostiteljskog objekta u centru Banjaluke. Uglavnom, pozivajući se na sabur, Allaha i nafaku koju Milostivi daje, iskoristio je milost i naivnost dobrih Banjalučana… Detalje o iznosima, prevarenim vlasnicima i pojedincima ostavljam za poseban ciklus „Muhamedovih čarolija“…
Ali ipak ovdje, zaključujući prvi dio priče o lideru sanske opozicije, cazinskom „Muminu“ – Muhamedu, ne mogu zaobići njegove originalne prevare u posuđivanju… Mislim na novac. Mislim da je njegov dug u ovom obliku prevare davno prešao iznos od 100 000 KM (Sanski Most). Razgovarao sam s ljudima koji su mu posudili veće iznose. Uglavnom ih on ubijedi u svoj strateški investicijski projekat koji je pri kraju, samo mu još „malo“ podrške treba… Ljudi jednostavno nasjednu… Pa mu na obraz daju lovu, građevinski materijal, auta, tehniku i sl.
Taktika ubjeđivanja mu je, priznati moram, zavidna… Pretpostavljam da ga je sanska opozicija i prihvatila kao vođu marketinga i propagande, zbog ubjedljive taktike laganja.
Neki dan je umalo „vagnuo“ dvojicu financijski potentnih sanskih biznismena od kojih je tražio 150 000 KM, da završi projekat izgradnje nekakvih „apartmana i restorana u centru grada“. Na isti je način zavalio petnaestak uglednih Banjalučana koji ga nisu znali. Među njima i značajan broj firmi koje se bave građevinskim radovima.
Sa većinom sam direktno napravio kontakt. Kažu mi da kad su s njim pogađali posao, da bi sve bilo možda upitno osim njegovog (Muhamedovog) plaćanja usluge. Nevjerovatno je koliko je Muhamed ubjedljiv kad vara i laže??? Čisti profesionalac, hulja nad huljama…
A kasnije im se nije javljao na telefon, a tamo gdje su ga tražili nisu ga našli… Zbog toga se većina opredijelila putem suda zatražiti svoje pravo…
O Sanjanima, pojedincima kojima duguje novac neću ništa pisati iako su mi to sami dozvolili. Ali vam hoću objaviti jedan od takvih posudbenih ugovora iz Banjaluke.
O „prevarama“ i „utajama“ zbog kojih mu se sudi na domaćim sudovima neću pisati, neću pisati ni o prevarama kreditno zaduženih zbog njega, ni o desetinama hiljada neplaćenog građevinskog materijala… Ali svakako hoću o najvećoj i kapitalnoj životno – decenijskoj prevari. Prevari i izdaji nekoga prema kome je cijeli život, ako ništa obavezu imao biti korektan i doživotno lojalan…
Da sve svoje životne greške, utaje i prevare sanira, odlučio je Muhamed lažno svjedočiti i protiv mene, a da nikakvog razloga i motiva za to nije imao… Osim novca… Iznos koji su mu ponudili jeste zavidan, ali on nije realiziran. (Masirači – glavnom financijeru) tako nešto više neće na pamet pasti ni kad ga puste iz pritvora. A „nevini“ Hozan se od toga gradi i sve prebacuje na Muju, Judžu i Masiraču. Od moga „hapšenja“ za sad svakako ništa… Osim privođenja na informativne razgovore… A o njihovom neću da pišem…
Ovdje se pisanje o Muhamedu privremeno prekida… Moramo dati prostor pravnoj državi da se i ovo lažno svjedočenje i montirani predmet rasvijetli, a na rezultate svakako nećemo dugo čekati… Dokumentacioni materijal (koji vam nisam mogao prezentirati), a koji sam predao nadležnim organima toliko je autentičan da se samo jedan ishod očekivati može…
Nastavlja se sutra…
Naša je suptilna huljica – Arnel na redu…
P.S.Dragi moji fanovi, pa i vi koji o meni loše mislite. Moj vam je dobronamjerni i „bratski“ savjet – uzmite nešto, slobodno sutra prije 20 h… Tko to „preživi“, pričat će…
