Kolosalni diletantizam ispoljen u emisiji „odlazeće“ TV 101 koja je sama sebe dokrajčila neistinama i informativno – medijskim lažima i progonima, još je jednom demonstriran u emisiji intervju sa gostom Nijazom Kadirićem i njegovim skeč partnerom našim hadži – Šerom…
Dežurni profesionalni nezadovoljnik (Nijaz), koji se za kratko vrijeme lažima isprofanisao na političkoj sceni, pokušao je sve to u jednoj emisiji oprati, a zapravo je uspio sam sebe dokrajčiti… I jedan i drugi… Retoričkim fantazmagorijama i idiotizmom nikad viđenim u jednom elektronskom mediju.
Za svemir kažu da je beskrajan ali sa dubinom gluposti koju su ovi naši lokalni zabavljači valjali u toj emisiji, doslovno se ništa mjeriti ne može. Oni bi komotno mogli i kakvu agenciju za stratešku noćnu zabavu formirati pa da nam se dva puta dnevno pojavljuju na ekranima i tumače stvarnost… Zajamčenu bi publiku imalo ovo njihovo pojavljivanje a i ova propala TV bi digla gledanost, sa jednocifrenog na dvocifreni broj pregleda… Uz Loleka i Boleka…
Tu bi i mladi, obrazovani političari imali što naučiti… Skupiš „milion“, isplatiš političkog konkurenta i dođeš na vlast. Izbjegavaju se troškovi izbora, kampanja, neizvjesnost… Sve se zna – ko ima lovu pobjeđuje… Ili konkurenta jednostavno kao na Divljem zapadu otjeraš iz grada…
Izgledali su mi kao na kakvim aintidepresivima, mirni sve do pominjanja ili kakve aluzije na moju malenkost. Originalan je bio i Šero sa setom Alan – Fordovskih klipova kojim se zapravo javno legitimirao onakvim kakvog ga znamo prije odlaska na hadž i prelaska na islam…
Javno je izrazio spremnost da žrtvuje cijeli milion kako bi „Broj 1“ ili moja neznatnost „napustila“ političku arenu i Sanski Most… Čudno je da nije pomislio na one koji će to sve skupa gledati i koji bi možda mogli postaviti pitanje – kako ih je zaradio? I šta ako sve to neko iz poreske pogleda pa krene u analizu prometa i prijavljenih godišnjih zarada u Camelu…
Da je Marx rahmetli živ bio bi zadivljen hadžireligijskim pristupom kapitalizmu u kome je sve – baš sve dozvoljeno… Pa i to da protivnika sa političke scene potkupljuješ ili ga prozivaš da napusti mjesto vlastitog rođenja kako bi on, skeč – partner i moralno – posrnuli religijski „Kačavenda“ zasjeli na tron vlasti… Umjesto glavom oni misle nogom…
Nogom, silom, prijetnjama i ucjenama je efendija pokušao ubjeđivati i vijećnike SDA da uskrate podršku načelniku Farisu Hasanbegoviću i materijalima koje on Vijeću predlaže. Oni su uvjereni da se i svi drugi ljudi mogu potkupiti, da je i svima drugima novac i materijalno ideal kao što je to njima. Oni jednostavno u djelo žele provesti svoje obećanje o vanrednim izborima i smjeni vlasti u Sanskom Mostu. Oni su nestrpljivi da čekaju izbore 2018 pa da se tada na redovnim izborima dokazuju na političkom tržištu.
Šero je javno izjavio kako je on: „Odbio da razgovara sa mnom i da to sve upućuje na reket, odnosno ucjene, i to su mnogi Sanjani prepoznali“…
Allah i sam Šero su mi svjedoci da nikada nisam tražio da s njim uopće razgovaram o njegovom predmetu niti sam ikada od njega bilo što očekivao i tražio… Pozivam javno bilo kojeg Sanjanina da posvjedoči ako sam ikada i od koga bilo što zatražio kao oblik nekakve materijalne protuusluge. Takvih jednostavno nema niti će ih biti… Ali oko njegove milionske ponude ću ipak razmisliti… Pod uslovom da on bude načelnik, i nikako efendija ili Nijaz…
Nije me iznenadila ni Šerina laž o tome kako ja „zavađam“ njega i Ifeta, pa on eto javno nudi da se „pomire“… A svega mjesec dana prije objavio post kako je nakon Ifeta i lokala koji mu je „srušio“ odlučio i mene lokalnog vampira („zlo“) uništiti… E sad kad mu za to treba i Ifet on bi da se s njim miri, misleći kako je Ifet naivan… A ja i dalje tvrdim da se sa herojstvom braće Hukanovića ništa u našem gradu ne može mjeriti…
Ja sam u konačnici Ifeta upoznao u Ključu (septembar 1995), ali sam veoma dobro poznavao Fadila Hukanovića (brata Ifetovog), koji je ‘92 odlučio napustiti Švicarsku i odlučno krenuti u Travnik. Njegov patriotski stav na Velesajmu (Zagreb) je bio presudan u odluci o odlasku u Srednju Bosnu i zauzimanja napuštene travničke kasarne. I u ratu teško ranjeni Fadil je izašao na liječenje u Ljubljanu i odmah nakon oporavka se ponovo vratio u prve redove svojih „Kojota“….
Zbog toga svega mislim da je Šero ipak napravio grešku koju će sigurno na savjesti nositi, jer ta je porodica zaslužila i više od onoga što je dobila… Na kraju, naš efendija je dobio i ima duplo više od Ifeta i Fadila zajedno pa nije problem… Ali jeste što hoće još…
Kako god bilo, na ovom mjestu se želim i Ifetu zahvaliti koji je nekoliko dana nakon ove emisije došao da pruži sa svojim ratnim drugovima podršku meni i izvršnoj vlasti na čelu sa načelnikom – rođenim Vrhpoljčaninom Farisom Hasanbegovićem. Meni je ovdje posebno drago da je i Fadil jasno poručio da je on i dalje sa svojim saborcima uz SDA. I na zadnjim izborima čvrsto je stao uz svoje ratne prijatelje na listi SDA.
Posljednje što bih radio je da bilo koga zavađam… Na kraju Ifetov i Šerin sukob traje puno – puno prije nego što se Šero odlučio aktivirati u lokalnoj politici… I to cijeli grad zna.
Oni, ni Nijaz ni Šero ne razumiju demokraciju i to je svima jasno, ali se pitam kako ih na ovu činjenicu nije upozorio socijalno osjetljivi Kurban – efendija kome ni sadaka i vitre za najsiromašnije nije sveto. Upravo ih je obojicu (Šeru i Nijaza) ovaj efendija napravio megabudalama – i to za javnost… Njihovo gostovanje na ovoj tračarskoj televiziji ispraćeno je kod gledalaca sa dojmom raspoloženja nakon elementarne vremenske nepogode – možda i zadnje poplave 2014…
Ja bi njih dvojicu skupa sa efendinadnačelnikom morao podvrgnuti kakvoj edukaciji suvremene demokracije. Demokracija u kojoj su građani suvereni. Građani – birači upravo na lokalnoj razini prepoznaju one koji istinski vode o njima brigu, koji podupiru njihove ideje, projekte, koji očinskom rukom gospodare javnim proračunom i takvima daju podršku.
Učešćem svih građana na izborima bez obzira čiji je kandidat izabran uspostavlja se organ (u našem slučaju načelnik) koji zastupa sve građane. Takva pozicija doprinosi stabilnosti i koheziji jedne društvene zajednice. Dakle, neposredni izbor je vrhunac demokracije a posredni izbor načelnika na prijedlog vjerskog vođe do kraja marginalizira integrativno – izbornu volju građana i vodi nas u period od prije hiljadu i petsto godina sa nesagledivim posljedicama za demokraciju. Takvog su jednog načelnika nedavno u Bužimu izabrali i njegov najveći spektakularno – investicioni uspjeh je bio kupnja aparata za kopiranje… S kojim se ozaren uspjehom slikao…
Građani u demokraciji o svome izboru odlučuju na izborima a ne na srednjoškolski – intoniranim hutbama koje nameću drugi institut izbora – izbora po želji i kadrovskom odabiru vjerskih vođa. Klerikalno – vjerska svevlast je prevaziđena još u srednjem vijeku. Mi živimo u sekularnoj državi u kojoj vjerske i državne institucije djeluju odvojeno i nezavisno jedna od druge…
Ali ono čega oni nisu svjesni i što nikako predviđati ne mogu jeste činjenica da će oni do predaje lista 2018 skupa sa svojim mentorima odgovarati za predmete teških krivičnih dijela… I da tada neće puniti propagandno – marketinške stranice portala nego crnih hronika… Morat će tada odgovoriti šta je sa novcem i od Kurbana o kome se istraga vodi? I da to nije sličan slučaj sa nestalim novcem Merhameta i osuđenim krado – hadžijom iz Cazina Rifetom Hozanovićem?
Ipak na kraju, još jednom pozivam Nijaza da se vratimo radu i borbi za ljepši i prosperitetniji Sanski Most… Jer izbore ćete svakako izgubiti, po zna koji put… A šta će biti sa srednjoškolskim političkim teologom efendinadnačelničkim liderom duhovne žabokrečine, pred nama je – vidjet ćemo… A dugo se čekati neće?
