„Valjalo bi da ga izvedu sa lisicama!“ (Jasmin Mujačić)

                                                                                                

Noć prije akcije lišavanja slobode opakih SDA – „kradljivaca glasova“, u kafe baru na benzinskoj pumpi „Cat“ u mom komšiluku, održan je kratki brifing – sastanak o tome kako što kvalitetnije u toku sutrašnjeg dana pokriti cijeli teren i kako napisati što je moguće više laži. 

Učesnici sastanka su sastavni dio ASDA – NES ispostave na Sani. Ministar Kadirić, bogohulni novinar Dedić, plus lažni svjedoci… Sastanak najvišeg stupnja tajnosti, a ja sa obližnjeg kućnog praga nadzirem prostor do Omarske… A oni u pročelju… 

Uglavnom je tadašnji ministar Alanfordovski br.1 Kadirić podijelio zadatke. Djelovat će se u više (3) grupe, koje će pratiti i snimati prizorišta oko naših kuća, a paralelno servisirati medije i društvene grupe.

Sastanci su se i ranije održavali svakodnevno, a moja upornost da sve to temeljito pratim, bila je nevjerovatna. Urednički kolegij u sastavu Midho, Arnel, Blićko i Šero, danima i mjesecima prije se nisu razdvajali. I meni i mome suradničkom timu je ponekad bilo dosadno preslušavati sva ta njihova političko – strateška naprđivanja.

Jedini se od njih moj šofer Amir Blićko doimao politički zreo i propagandno – medijski educiran sa jednim iskustvom iz dvadesetogodišnjeg druženja sa mnom. E sad, gdje se on doima najinteligentinijim, jasno je gdje su i dokle drugi dogurali, da ne kažem pali… 

Amir Blićko je u samo praskozorje lišavanja slobode do jučer njemu najbližih prijatelja na dnevnoj osnovi viđao osim „kradenih“ izbornih listića i kontingente oružja, bića sa drugih planeta, „torbe“ i Rajgu „s parama“, itd., itd… 

Blićko je kao novinar – reporter sa terena uz priču o izbornim krađama nadodao i basnu o tovarima zakopanog „oružja“…

A o mladom Arnelu Terziću da i ne pričam… Arnel je ipak bio nešto prizemniji. Pogotovo kad su prestale budžetske i tranše na crno iz Bihaća i Cazina, kad je ostao bez posla u šumama, on se kratko udružio sa milosrdnim Cucom pod sloganom „Dragi dobri ljudi“.

Muhamed je ipak bio u pravu kad je za njega ustvrdio kako je „skup“ do okolnosti da ga je „sramota“ reći koliko košta i traži? I sam sam se uvjerio u ovu Muhamedovu rijetko objektivnu tvrdnju.

Interesantno je ovdje napomenuti da je Arnel na dan našeg lišavanja slobode bio na vrhuncu izolacije i mjerama zabrane kretanja zbog zaraženosti covidom. To sam saznao iz Jasminove poruke Arnelu upućene tri dana prije akcije.

I nije ovdje jasno kako su MUP (čitaj Mujo i komandir Almir) dozvolili Arnelu da cijeli ubogi dan fotoreporterski izvještava svega i svakoga. A mene naš komandir Almo kazni zbog kršenja mjera zabrane kretanja tokom policijskog sata, a imam zvaničnu dozvolu za neograničeno kretanje.

Mora se ovdje Arnelu priznati da se ipak pridržavao mjere nošenja maske u vozilu sa njegovim Hadži – „Blićkom“. A „Blićko“ je non stop razgovarao. Jedva sam im kasnije iz auta izvadio bubicu, pa je prebacio Jasminu Mujačiću koji je i sam taj dan bio dio reporterske ekipe. 

Jasmin je Nijaza non stop izvještavao sa terena. A Nijaz je kao ministar privrede u Vladi USK-a bio glavni dispečer svih informacija.

Dakle, osim pandemije Sanski Most je tih predizbornih dana bio centar svojevrsne infodemije. Oni su jednostavno svi skupa prošli sve granice digitalne fikcije i mržnje spram mene, Mirele i Fazira. 

A interesantno je da se pojedincima iz ove zavjereničke grupe znao javiti i Midin prezimenjak iz Bihaća Dedić Šemso. Naš Šemso izgleda nije znao da ja ovu grupu u potpunosti nadzirem i da osim nas troje želim zaštiti i našu SDA. I baš me ovdje iznenadila njegova uzastopna komunikacija, posebno sa „Hadžijom“ i Midhom.

U tri su se reportersko – slavljeničke grupe rasporedili. Svi su oni zajedno u zoru 16.09.2020. klanjali sabah, od Svevišnjeg zatražili oprost zbog grijeha koje čine i ujutro pjevajući na Trg Ljiljana po selfije i foto ekskluzivu mene svezanog. 

Šaljiv mi je tog jutra pomalo bio i poziv moga komše iz mesnice, koji ne znajući šta se dešava zvao me i pitao da neće biti kakav koncert, ili skup pred bibliotekom, gdje se i inače drže javni skupovi?

A gdje je slavlje, fešta ili kakav kamenobacački napad na SDA – ovce, tu se po pravilu prvi stvori nesuđeni ministar NES-a za socijalu i zdravstvo Ermin Cuco Karić.

U zadnji je čas u prelaznom roku ovaj naš viđeni i agilni live reporter potpisao pristupni ugovor sa Hamdijom Lipovačom (S za BiH). Hoće i on u skupštinske klupe. Da zna Haris Silajdžić (osnivač) gdje mu je u Krajini došla stranka? Gluho bilo, čeka se još samo da ih popovi okade…

Midho je taj dan skupa sa Aidom Štilić, dojam o groznim SDA – kradljivcima glasova pokušavao širiti i na širem prostoru, a Arnel Terzić je uz dopisničko – uredničku podršku Hopovca i Kadirića uređivao dnevnu dozu laži sa sanainfo, plus lažni profili i razne namjenske blic – grupe na društvenim mrežama.

Pokušao se ovaj bivši mladi SDA – ovac na brzinu slično Muhamedu dokopati kakvih para na našem medijskom progonu… I polazilo mu je za rukom u početku. 

Okorjeli islamista i proizvođač patvorenog meda sa srpskim šećerom Nijaz Kadirić, bi ga povremeno kao stariji cenzor upozoravao kad pretjera. Njih su dvojica skupa sa Jasminom, Midhom i drugima znali dnevno i stotine razgovora i sms – poruka razmjenjivati i baš mi je bilo mučno sve to i slušati i iščitavati.

Dva su lokalna portala tih dana sinhronizirano udarala po nama. Normala.ba i sanainfo. U predizbornom strateškom dokumentu vezanom za kampanju budućeg „načelnika“ Nijaza Kadirića zvanog Lignja je jasno naglašeno značenje ova dva portala u predstojećoj kampanji. Baš su bili tikvani vjerujući u pobjedu na informativnom polju u odnosu na nas iz SDA.

Ja sam doslovno svake sekunde znao šta oni rade, spremaju, šta su im slijedeći koraci. Izgledali su mi k'o kakva dječica nižeg uzrasta u vrtiću kad se zaigraju. 

Važno je istaknuti da je na terenu na dan akcije progona sanskih SDA – ovaca bio i novinar i urednik krajiškog portala uskinfo Anel Kajtezović. 

Kajtezović je široj javnosti medijski predstavljen kao novi i mladi kadar Šepićevog Nezavisnog bloka te vlasnik privatne agencije “Trik”, a po vlastitom izboru Kajtezović se pohvalio kako ne živi na budžetu i kako ga inspiriše realni sektor, u kojem nema demagogije… 

„Realno sektorski“ Kajtezović je u Sanski Most došao i nekoliko dana kasnije, kada je u predulazu jedne sanske kafane (koju su izborni luzeri nazvali izbornim stožerom) radio predizborni i unaprijed izrežirani intervju sa zajedničkim kandidatom svih stranaka na svijetu – kontra SDA i na kraju poraženim, Nijazom Kadirićem…

Nezaobilazno pitanje, koje su i u naslov izvukli, bilo je i ono o mom hapšenju… 

U svome odgovoru Kajtezoviću na pitanje o mom hapšenju, Nijaz decidno odgovara kako zna o čemu se radi.  E sad je moje javno pitanje njemu kako zna?

I u izjavi za medije koju je taj dan u ime Šepićevog Nezavisnog bloka dao kontinuirani politički prebjeg i konvertit Nijaz Kadirić, poslana je proeuropska poruka kako je: Hapšenje Asima Kambera dobar znak za demokratizaciju izbornog procesa u BiH.“

Ispade kako sam ja neka velika a „kradljiva“ faca čiji status zatvorenika demokratizira izborni proces u BiH. A njegova NES – stranka već počela pregovore u Cazinu oko letvanja. I te sam tonske zapise već zaprimio.

Ovdje je zapravo nešto drugo u pitanju. Kadirićeva je špekulacija bila kako će grubim podmetanjem i zloupotrebama NES-a u MUP-u i pojedinaca u pravosuđu skršiti i potaračiti nesalomivu SDA – Sanskog Mosta. 

Drugim riječima Nijaz će osvojiti načelničku poziciju a NES biti pobjednička stranka. 

Iz ove ispod poruke koju je Kadirić razmijenio sa lažnim svjedokom je jasno šta on očekuje od podmetanja nevinim SDA – ovcima. Osim gubitka načelničke pozicije, ovaj nam cazinski lignjon projecira jedva 10 mandata u vijeću. Pa treba li ovdje bilo kome više dokazivati koja je krajnja namjera montiranog predmeta „izborne krađe“.

Najveća kazna je njima stigla brzo, upravo te izborne 2020. od naših građana, a Nijazu zvanom Lignja i najveća. Poražen do nogu, sa duplo većom razlikom nego što je Enes – Pela.

Šest stranaka protiv jedne i opet fulali… A birački odbori sve njihovi…

Agencija “Trik” koju je osnovao ovaj zaljubljenik u realni sektor i očito mrzitelj demagogije Kajtezović, nekoliko dana nakon izbora u punom kapacitetu opravdava svoj naziv. 

Kao u dobro osmišljenom ili navježbanom triku, Kajtezović skraćuje svoju dugu kosu do neprepoznatljivosti i kači se na budžetsku „sisu“. Onu koju ne voli… 

Za ovog su novinarskog „profesionalca“ čak i meni dragi Arnel i Muhamed mala djeca, kako taj budžet cuca. On doslovno odvali „sisu“ (budžetsku). 

Nijaz Kadirić i njegova direktorica RTV USK ga zapošljavaju kao novinara, a ubrzo postaje i dopisnik Federalne televizije, sve to kao „profesionalac“… 

P.S. I „Kad sam bio mlađan lovac ja…!“

Moram ovdje na kraju istaknuti i ponoviti da sam iz puno izvora imao informaciju o datumu lišavanja slobode mene, Mirele i Fazira. Ali dva Mujina sanska uha i telala na Sani (Midho Dedić i Hasib Terzić – Hasko) su ipak bili ključni. Hvala im…

            Mučno mi je bilo pregledati i preslušavati preko 1600 Haskovih poruka i tonskih zapisa, ali mi je jedna znakovita prepiska sa zgođuhnom Majdankom, koja je i meni (oronulom) zapela za oko. Hasko ju je baš sa jednom toplinom osjećaja nježosti obasipao komplimentima. A te „topline“ je baš puno u njegovoj internet – komunikaciji. Naš Hasko – mlađahni lovac…

Na kraju ovu kolumnu o lokalnim medijskim ekspertima privodim kraju slavljeničkom vožnjom (videozapisom) ovih medijskih paparaca Amira, Arnela i ef. Zekotića, koji nisu mogli sakriti ushićenost zbog tamničenja troje do jučer njihovih najbližih suradnika i prijatelja mene, Mirele i Fazira….

Nek vam je sa srećom slavljenici!? Trebaće vam!

P.S. II Bolje i status pokajnika nego osumnjičenog…

Protekli utorak (05.07.2022.) naredbom nadležnog tužioca, bio sam u trosatnom pohođenju državne agencije za istrage SIPA-e u Istočnom Sarajevu.

Nisam tamo bio na tečaju uzgoja paradajza, nisam ni zbog kakve ribolovne edukacije, niti zbog bilo kakvih izbornih političkih razloga. Tamo sam bio zbog ovih gore tretiranih. Pa im slijedom te činjenice upućujem dobronamjeran ljudski savjet.

Uvijek je bolje biti u statusu svjedoka – pokajnika nego osumnjičenog.

A njihovo vrijeme ističe, do njih je!?

Na kraju pozivam sve prozvane da na mome blogu demantiraju navode za koje cijene da su neistiniti… Iako sam siguran da takvih nema!

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN

                                                                                                 Nastavlja se…