Na Dubrovačkom Stradunu (Stari grad) u ljetnjim šetnjama sa mojim unukama na svakom ćošku, prodavnici, kafani u dnevnoj komunikaciji čujem riječ meštar. Šaljivi Dubrovčani još od Držića i njegovog komediografskog ciklusa riječ meštar koriste da označe (zovnu) osobu, a da joj ime ne pominju.
Upravo sam u njihovom starom jezičnom leksikonu Narodne biblioteke pronašao objašnjenje sintagme meštar fuga– onaj koji izbjegava obaveze, zna izgubiti (dostojanstveno), nema ga kad je potrebno da preuzme obaveze na sebe…
Interesantna je i srpska jezikoslavna definicija reč meštar. A reč je „o čoveku sa 6 karaktera“. Često se kao sinonim pojmu meštar koriste riječi: mister, majstor, voditelj, namjesnik i sl. U katolicizmu se meštrom nekad označavao poglavar viteškog reda, u masonstvu poglavar lože i u islamu poglavar Sandžaka (sandžakbeg).
Interesantno mi je da i trenera Ćiru tako veoma često etiketiraju u Hrvatskoj. Meštrom trenerskih hulja.
„Veliki meštar sviju hulja“, po meni je skromne književničke naobrazbe, najbolja Krležina novela. I kazališni komad izrežiran na tekst ove novele najbolja je predstava u mom životu koju sam gledao… Svevremenska, a danas aktualnija nego kada je nastala.
Krleža ju je napisao tačno prije 100 godina, a da nikada nije bila aktualnija ko danas i u susjednoj Hrvatskoj. A i kod nas.
Krleža genijalno vizionarski anticipira „Iznajmljenu kućerinu“ kao metaforu „lijepe naše“. U njoj veliki meštar ujedinjuje, stapa, crkvu (vjeru), kasarnu (vojsku) i državu (sistem – partiju)… I na kraju se pojavljuje i čovjek kao „ljudska sirovina“ (sentimentalni „neurastenik“). Ovaj se čovjek – ljudska sirovina– neurastenikna samom kraju predstave i same novele u kavezu pojavljuje, sav ozaren, sretan, pred nogama „Velikog meštra sviju hulja“…
Cijela se ova predstava danas odvija pred malim ekranima, na internetu u Hrvatskoj, u našoj ili srpskoj sabornici (parlamentu), uglavnom na otvorenom.
Krleža je jednostavno neponovljiv, dugujem mu svoj skromni intelekt, naobrazbu i spoznaju svijeta koji i sam danas sa našim lokalnim i kantonalnim meštrima živim… I razumijem…
E sad, pitate se vjerovatno čemu ovoliki uvod, objašnjenje i konačno tko je „Meštar sviju hulja“… Tko je taj tko na ovim našim lokalnim, kantonalnim, entitetskim, državnim i inim okvirima zaslužuje da ponese titulu „Velikog meštra sviju hulja“?
Moram priznati da sam se ovom dilemom, nekako nosio od prvog objavljenog bloga nedavno započetog ciklusa…
Kada je riječ o lideru lokalnog karaktera, o meštru – vođi svih hulja u našoj čaršiji, tu se zaista nisam mogao opredijeliti. A Allahu hvala, ima ih… Na pretek…
Zbog toga ću vam večeras ponuditi anketu. Da se vi opredijelite između četiri, po meni ekstra – karakterne ljudske hulje. Onaj za koga se opredijelite, ma ko bio, bit će predmet i tema mojih narednih blogova. A svi će na red doći… Dakle, vi ćete izabrati!
I molio bih ove iz Mahale da šta ne „mute“ oko glasanje. Nek′bude sve „pošteno“. Što poodavno, prijatelj mi Sado Bahtić reče: „Pošteno do kraja“…
Anketno pitanje:
„Veliki meštar sviju hulja“, na području bivšeg sreza, a danas općine Sanski Most je:
[poll id=”2”]
Glasanje počinje tačno u 21:00 h, a virtualne glasačke kutije se zatvaraju sutra u 18:00 h. Moram sebi ostaviti barem dva sata da vam seciram prvu hulju, po vašem izboru. Molio bih ove iz Mahale (oko Amirove kuće), da se pridržavaju pravila izbornog postupka. Da ne bi „do hapšenja“ došlo… Ovo je uistinu jedno krajnje ozbiljno upozorenje…
Koga god izaberete štovani sugrađani, koliko je sutra, naći će se na mome blogu. I tako petnaestak dana, pa onda drugorangirana „hulja“ i tako redom po vašem izboru…
Hulja za huljom, hulja za huljom, na pretek ih je… Tu smo jednostavno i kao čaršija u zavidnom suficitu… Ni Cazin nam ravan nije… A da hulja i kod njih ima, ima ih, al′nek′malo dahnu… Od mene…
Još jednom bih ove sa biračkog virtualnog mjesta iz Mahale molio da se udalje od virtualnih biračkih kutija… Nije im vjerovati, ni kad je sve virtualno. Na sreću, pa nam je Šime iz Mahale ispred CIK-a monitoring.
P.S.Poštovani čitaoci, fanovi i ovi drugi…
Porast, doslovno ekspanzija idiotluka na društvenim mrežama, me je opredijelila da otvorim novi ciklus postova na blogu www.asimkamber.net. Teško se odlučim pisati, imam ogromno duralo, trpim, izbjegavam javnu gužvu koliko mogu, ali su pretjerali…
Na pet portala, na zatvorenim i otvorenim grupama, novine, tv – prilozi, na stotine, možda i hiljade tekstova, a ja sam ćutao, sve to podnosio… Podnosio sam i njihovo „pakovanje“ mojih lažnih predmeta o tobožnjoj korupciji, krađi glasova i sl. (Mujo Koričić).
Nisam, jednostavno mogao drugačije, nego im početi pisati, odgovarati, komentirati, uglavnom ih tretirati… Istinom…
Postignuta čitanost (klikabilnost) me je pomalo iznenadila. Mislio sam da čitanošću ciklus o premijeru Lipovači ne može biti ni približno dostignut. I prevario se. Jednostavno je stvarnost takva. Ogroman je broj klasičnih kriminalaca ušao u političke strukture. Shvatili su koliko politika može biti profitabilna i unosna, a sad ih se teško, takvih kriminalnih riješiti.
A najpogubnija pojava za jedno društvo je onda kada kriminal i kriminalci nađu uporište (savez) u organima vlasti. Ne boje se istraga, predmeta, pravomoćnih presuda, jer imaju svoje zaštitnike i suradnike u organima države (policija) pravosuđe i svakako politika i političari). Osjećaju se u potpunosti oslobođeni bilo kakve odgovornosti.
Danas takvi nose skupa Boss-ova odijela (a ja Candina iz C&A), voze skupa auta (a ja Tourana iz 2004. g.), razbacuju se novcem i utjecajem, često imaju i akademske titule (a tvrde da su sva moja zvanja lažna), a njihova suradnja sa policijom i istražnim organima, nije samo doušničkog nego je partnerskog karaktera.
Svako tko im se suprotstavi, automatski ga izlože salvi naručenih medijskih napada na portalima i režimskim kanalima (elektronskim)…
U javnosti ostavljaju dojam vjernika, a Božji poziv da ne lažu i ne grabe gdje god stignu ne poštuju. Nasilje i bogaćenje uz gaženje zakona ove države dnevna im je praksa.
Kriminal i kriminalci su se od progonjene kategorije pretvorili u zaštićenu vrstu. Zapravo su kriminal i kriminalci dobili pokroviteljstvo i zaštitu politike i državnih institucija.
Svaka država u nekom obliku i mjeri ima kriminal kao pojavu protiv kojeg se država bori, u našem slučaju kriminalci imaju državu i zloupotrebljavaju njene institucije…
Drago mi je što su sve to konačno shvatili i u pravosudnim organima i što se od toga žele ograditi… Konačno su krenula i hapšenja takvih, a nadam se da neće stati… I u našoj Sani ih ima… Ne likujem zbog aktualnih hapšenja, ali i ovaj način koristim da pružim podršku istražnim organima. Da ih javno zamolim da ne staju, da treću smjenu uvedu. Da ne zaobilaze ni nas iz SDA, da budemo preferirani kao i do sada, pa lično i od mene da krenu. Nikakve selektivnosti, sve ladice i predmete van, ni po babi ni po stričevima – sve redom.
Ovo je zadnji čas da pravna država pokaže zube, konačno to i naši građani očekuju i daju podršku onima koji se u tom smislu angažiraju…
Moj novi ciklus kolumni, upravo je posvećen onima koji brane kriminal i kriminalce u strukturama vlasti. Dobro plaćenim huljama – zaštitnicima i glasnogovornicima kriminalaca…
Nastavlja se već sutra…
