Muji nelagodno…
Verbalni delikt je u bivšoj državi bio kolokvijalni naziv za krivično djelo onih koji bi na bilo koji način kritizirali tadašnju komunističku vlast. I Komunistička partija se pri samom kraju svoje ere (krajem 80-tih) odrekla ovog krivično – pravosudnog mehanizma discipliniranja ljudi koji slobodno misle.
Ni slutiti nisam mogao da se ovaj krivično – pravni atak na slobodu javne riječi, nakon četrdeset godina ponovo vratio i to, od prostora cijele Jugoslavije, jedino na prostoru naše cazinske Krajine. I da apsurd bude veći, zbog ograničavanja slobode govora, zbog policijsko – istražnog tretmana na okolnosti slobodnog izražavanja vlastitog stava i mišljenja, niko se doslovno niko ne buni. Pravosudni organi ćute i ne reagiraju. Ne reagiraju ni Ombudsmeni, kojima je ustavna uloga da štite ljudska prava. Ni mukajet ovoj pojavi nisu ni građanske udruge.
Prije 40 godina je i samo pravosuđe, pa i aktualna komunistička vlast, su počeli ignorirati otvorene kritike vlasti, viceve i serijale koji su ismijavali vlast, pjesme koje su karikirale vlast i režim u cjelini. Uglavnom su prestali sa progonom slobodne javne riječi.
Mi se danas u Krajini nalazimo u režimu i poretku koji je puno strožiji i od onog komunističkog, najsličniji onom Staljinovom i Hitlerovom.
Kriminaliziranje, progon i policijski tretman protiv slobodnog mišljenja, protiv javno izrečenog stava, najveća je sramota aktualne vlasti na čelu sa Hozanom, Mujom i Nerminom. Ponosan sam što vam mogu saopćiti da sam i sam dio takvog sistemskog progona od političkih idiota gore pomenutih vlastodržaca…
Nevjerovatan je paradoks sadržan u činjenici da mi ni policijski isljednici nisu baš decidno znali objasniti koji je zakon na koji se oni pozivaju kao osnov informativnog razgovora. Ali su istovremeno u zapisniku naveli da sam ja svojim pisanjem kršio odredbe Odluke o javnom redu i miru grada Bihaća. Mene bi po tom osnovu i iz Tajvana mogli proglasiti odgovornim za izazivanje osjećaja uznemirenosti. Jer neko, možda i u Tajvanu pročita moj blog, pa se „uznemiri“.Slično Muji koji tako „uznemiren“ i „osjećajan“ spuca 2 kg janjetine, u dašku…
Ali je zaista i logički i pravni nonsens da komesar Mujo sebi dodjeljuje status simbola uznemiravanja javnog reda i mira cijelog jednog grada… To pravna struka ni od tradicije rimskog prava ne raspoznaje logičnim i normalnim. Osim normale.ba, koja ga u zvijezde kuje.
„Midho nije psihički dobar…“
Na samom izlazu iz policijske stanice, prišao mi je stariji policajac, borac od prvog do zadnjeg dana rata, i sa dozom defetizma rekao: „Tebe Kamber ovdje danas ispituju zbog Mujinih osjećaja, a kad je nas obične policajce grubo vrijeđao Midho Dedić, našeg komesara miljenik, niko ga na odgovornost nije zvao.“
Kratko sam mu odgovorio da je pravda spora, ali i to da je uporni dočekaju. A ja uporan jesam. Najteže je sa bolesnima, što reče Trako. Urednik Avaza Elvedin Trako mi je i kod zadnjeg razgovora insistirao da ponovim njegovu decidnu konstataciju da: „Midho nije psihički dobar.“ I zatražio da to po mogućnosti „češće ponavljam“. A ja ipak neću, makar je Trako jedan od novinara koji je sa Midhom najduže surađivao. Najbolje ga i poznaje…
U svakom slučaju, ovim gore vlastodršcima, je glavni cilj da nas zaglupe, da nas fol prepadnu, da nam neprestano prostor slobode smanjuju, da naš intelektualni aparat zaglupljuju i da im takvi obesmišljeni budemo u potpunosti poslušni i podložni…
Mujo zapravo u prijavi koju je protiv mene podnio 08.11.2019. god., jasno kaže kako isti (ja): „Protiv njega objavljuje lažne objave putem interneta na portalu inmedia.ba.“Dakle, ono što se dokazuje u sudskom procesu, na osnovu Zakona o zaštiti od klevete, Mujo je već dokazao… Samom prijavom…
S druge strane su njihovi novinarski pit – bulovi (Mumini i Dedići) najveći zagađivači javnog prostora, koji doslovno masakriraju i grobare nad njihovim političkim oponentima. Sa kontinuiranim konceptima laži, informativne fikcije i konstrukta, sa nevjerovatnim izmišljotinama, planetarne vulgarnosti i ništa. Oni ni za šta ne odgovaraju, njima se sve tolerira jer su oni zaštitnici Agana, Masirače, Hozana, Muje… A kad si u tom ešalonu telala kriminogenih vlastodržaca onda ti je sve dozvoljeno. Niko te zvati neće na informativne razgovore…
Upravo komunikacija Judže i Muje sa Midhom (normala.ba) zapravo svjedoči da je Mujo sa svojim najbližim suradnicima (Burza i Judža) u statusu mobilnih „dopisnika“ ovog portala. Oni non stop informacijama pune Midine stupce novinarskih – dnevnih prepada i laži… Ovu je činjenicu neki dan u telefonskom razgovoru Saidu M. potvrdio i M.Z. Zbog toga Mido Muju brani, a vidjet će Mujo kako prolaze oni koje Mido brani, veoma brzo…
I njihova forum – sijela na društvenim mrežama direktno su u službi političkih kriminalaca, oni su zapravo teorijska potpora i moralno opravdanje njihovoj sistematskoj korupciji i kriminalu. Mumin Dedić je doslovni dnevno – medijski telal cazinske političke mafije.
Travolta iz Rujnice
Naše društvo mlade demokracije, nepotpune i nedorečene legislative još uvijek nema odgovor za borbu protiv njihovog web – site barbarizma… Ali zbog toga nas, građanski pristojne borce za istinu i pravdu privode i isljeđuju… I na granicama po potrebi (Paulina), kad „nevini“ Hozan Muji naredi…
Ipak mi je ovdje interesantno da Paulinu više niko ne progoni, niko na informativne razgovore ne privodi, mirna preko granica, niko joj cvijeće ne šalje, ni Hozanovih ponoćnih romantičnih sms – poruka „Bićeš moja“, ni tupavog ministra Kljajića da je „nagoni“ Hozanu na „mlin“ (ukrućeni), mirna Paulina k′o „BEBA“ – sanska…
Ono što nikada razumijeti neću je ova „hladna“ i bezosjećajna Paulina. Čuj, ona se odvažila „korpom“ (sa „ne“) uzvratiti Travolti iz Rujnice, koji je prije svakog susreta s njom dotjerivao u red svoj stajling, frizure, manikure, najskuplje parfeme po sebi, k′o kakvom komunalnom cisternom posipao, i ništa… Noga…
Odvratno, ta me je Poljakinja baš počela žestoko živcirati… Zamisli ti nje, odbiti našeg krajiškog Donžuana, pa još i uz podršku specijalnih krim – snaga MUP-a za mobing, to je jednostavno neoprostivo… Hladna, šokantno – bezosjećajna Paulina…
A ja i za njene blogove moram davati izjave, objašnjavati… Sve se na moja nejaka pleća svalilo… Valjda ću izdržati. Allah je milostiv, On vodi brigu o svojim robovima. On sve vidi, On sve čuje, On sve zna, a ja Njegov rob…
Sestre i braćo, uvijek u svojim blogovima a i političkom habitusu branim i zagovaram slobodno mišljenje. Poštujem tuđe mišljenje i kada mi se ne sviđa. Jer je to konačno pravo na izbor, pravo na uvjerenje, pravo na integritet. Upravo sam ta prava i slobode spreman i napadati… I to samo onda kad je mišljenje i sloboda izražavanja u službi laži.
Istina bez ikakvih kompromisa i bez ustupaka, princip je moga pisanja… A njihov princip je laž… To su već i obični ljudi shvatili… Njima toleriraju laž, mržnju, nasilje i klasični rasizam, a nas zbog istine vode na informativne razgovore… I zbog „osjećajnog“ Muje…
A koji je to osnovni postulat demokracije kako je ja vidim?
Pravo da budemo u krivu, pravo da se ne slažemo i da to slobodno i nekažnjeno promoviramo i branimo, temeljno je demokratsko pravo svakog zdravog društva.
Poznato geslo Rose Luxemburg da je sloboda govora jedino istinska sloboda onog koji drugačije misli, u Krajini je u blatu, ideološkog beznađa luđačke košulje vlasti u koju nas sve žele opremiti…
Nas bi da kažnjavaju i kada smo u pravu, kad istinu govorimo… Pogotovo kad ta istina kod komesara Muje izaziva „uznemirenje i osjećaj nelagode“. Pa se zbog njegovih „osjećaja“privode autori – izazivači Mujine nelagode, dok on na bolovanju po janjetini tuče…
Društvena nepravda i nejednakost pred zakonima ove naše napaćene i osramoćene Krajine ostat će jedino obilježje po kome će se pamtiti vladavina ove kupljene parlamentarne većine. A kupljeni privid zajedništva nešto je što će ih uskoro same potkopati…
Živi bili pa vidjeli…
Nastavlja se…
