Bio sam uvjeren da me poslije konferencije (Loleka i Boleka), dvojca A SDA u predstavničkom domu Parlamenta Federacije Kurića i Topčagića ništa ne može iznenaditi i oraspoložiti… Čak sam mislio njihovu izjavu kako „A SDA nema nikakve veze“ sa demonstracijama boraca proglasiti izjavom mjeseca, možda i godine.
A onda se na konferenciji za novinare (07.03.2018.) iznenada u medijskom prostoru pojavi Fadila Amidžić.
Cilj ove njene konferencije je bio da se počne braniti… Na vrijeme… Braniti od medijski razglašene „korupcijske“ afere i predmeta u šumama koji se pretvorio u najveći pravosudni debakl u cijeloj BiH… I još od većeg debakla – predmeta Hamdije Lipovače…
Ova žena, zalutala u pravosuđu, zalutala u političko – pravosudne ujdurme, a čini mi se i najviše zalutala u medijsko paradiranje u kome bilo kakvu ozbiljnu kritičku misao izrečenu medijima o svome radu nikako da usmjeri, da odmak napravi od samoironije.
Slušanje ovih njenih samoafirmativnih izvješataja ne bi mi smetali, izazvali pažnju, da nije na samom kraju konferencije za novinare izrekla nedvosmislenu prijetnju, i to portalima: „Kada su u pitanju predmeti korupcije zbog kojih se diže velika prašina u javnosti, Tužilaštvo USK otvorilo je više istraga, podiglo brojne optužnice… Zbog takvih predmeta povremeno se pojavi neki politički pritisak na Tužilaštvo, uglavnom nekom vrstom natpisa na portalima. No, ako bude ozbiljnijih pritisaka i dokaza za to, znat ćete“.
Ono što sam ja očekivao, kao marljivi analitičar rada pravosuđa je njeno izvinjenje zbog dirigirane sporosti i hibernacije (zaleđenja) predmeta kojima čuva svoje političke favorite, te izvinjenje zbog ekspresnog pokretanja onih koje politički želi degradirati i uništiti…
Neću komentirati zanos samouspjeha u njenon radu ničim argumentiran, ali hoću nešto što nikako ne priliči trećem ustavnom stubu vlasti… A to je da prijeti slobodi slobodnog informiranja, a time i demokraciji… Vidi se i po tome da je ona svoj kadrovski profil gradila na socijaldemokraciji i to onoj komunističko – staljinističkog pedigrea…
Gebelsovski intonirana prijetnja „medijima“ i posebno „portalima“, zapravo je jasna poruka kako je ona jedini arbitar o radu pravosuđa… I ono što ona rezolutno, uz dodatni stajling, lifting, interventni botoks, predoči javnosti – jedina je istina, u koju niko sumnjati ne može. A bilo kakav negativan komentar ili kritički osvrt na portalima može istovremeno pokrenuti, osim tužilaštva i SIPU, OSU, FUP, sve moguće i nemoguće istražne agencije…
Prema njenom konceptu demokracije, doslovno je dozvoljeno „tamaniti“ i progoniti neistomišljenike, a oni koji joj povlađuju, aplaudiraju joj, automatski mogu steći status krivične neodgovornosti… I za pedest miliona manjka u budžetu Bihaća i kantona, niko odgovoran. Čak ni Hamdo – Lipovača sa unaprijed friziranim optužnicama…
Osim što se samoproglasila najboljim pravosudnim djelatnikom u cijeloj BiH, nadahnuta Amidžićka se pohvalila postignućem i nevjerovatnim rezultatima u radu „s maloljetnicima“, a staroljetnici imaju odriješene ruke da rade šta hoće…
Sentiment prema ovoj ženi, je uistinu nakon ove konferencije povećan, ona će u mojoj budućoj knjizi dobiti posebno mjesto, možda i poglavlje… Ja ću se protiv, i za nju boriti kulturom. Valjda mi supruga neće krivo shvatiti ovaj književnički – realiti naum…
P.S. Zapodilaženjespremni mlađahni blogerski konkurent, promotivno nadahnuti Haris Islamčević, me je svojom sinošnjom objavom, posebno krajem postidio. Ovaj blogerski duhovnik iznenadio me je i s pravom uradio nešto, što sam ja propustio…
Samo se zapitam da i on na kakvoj izbornoj listi i banderi osvanuti neće u oktobru? Slično Amiru K… Ali da je dogmatično propagandistički promoćuran, ne mogu mu osporiti…
Zbog toga, još uvijek na vrijeme, i velikom pažnjom,
svim damama, „boljoj polovici svijeta“, od srca čestitam 8. Mart…
