Tranzicijska stvarnost većine istočno – evropskih država je obilježena kriminalizacijom. I nacionalizam je bio prateće obilježje, ali je on uglavnom bio simulirajući privid… Gledano iz današnje posttranzicijske ere, doima se da ni jedna država bivše Jugoslavije i istočnih susjeda nije bila oslobođena organiziranog kriminala…
Šverc drogom, cigaretama, alkoholom, automobilima + kladioničarski lobi, pa namještanje sportskih (nogometnih) rezultata, pa masovna zloupotreba u javnim nabavkama, pa masovna i nezakonita zapošljavanja, sve su to obilježja organiziranog kriminala.
Iz tranzicionih država ova se pošast prelila i na zapad… Teško je odrediti koliki je stvarni utjecaj organiziranog kriminala, ali je on u stalnom porastu u cijeloj BiH. U tome se svi slažu, i domaći i strani stručnjaci…
Organizirani kriminal ima svoj teritorij – ograničen prostor. Upravo na teritoriji Unsko – sanskog kantona djeluje organizirana kriminalna grupa… Pravosuđe USK-a je smoglo snage da se odupire kriminalnom miljeu koji je ušao u sve pore društvene i državne organizacijske strukture.
Moram ovdje biti iskren pa priznati da je primjese organiziranog kriminala vlast na Unsko – sanskom kantonu počela dobivati političkim jačanjem Hamdije Lipovače i Nermina Ogreševića…
Dovoljno je svakom ozbiljnom analitičaru kriminaliteta iščitati Revizione izvještaje budžeta u kojima pravni i financijski revizori i eksperti na zvaničnim dokazima ukazuju na razmjere zloupotreba i kršenje Zakona o budžetima i Zakona o javnim nabavkama.
Upravo Revizioni izvještaji za 2011., 2012. i 2013. svjedoče da je u svakoj od ovih godina ponaosob uočeno više zloupotreba i kršenja zakonskih propisa nego u svim prethodnima zajedno… Činjenica da nakon svega toga niko nije kažnjen bilo kakvom krivično – pravnom sankcijom zapravo je omogućila da smo danas po pitanju sveopćeg kriminaliteta u najtežoj situaciji od rata do danas.
Stanje u MUP-u USK—a, te policijskim strukturama u cjelini ponajbolje svjedoči tezu iz prethodnog bloga o nepostojanju ovog važnog državnog organa kao ustavnog i sigurnosnog mehanizma zaštite od svih vrsta anomalija kriminaliteta i zloupotreba…
A kako smo i zašto dovedeni u tu situaciju? Na prvom mjestu je odgovornost politike (izvršne i zakonodavne vlasti), pa je onda na drugom mjestu istražno – represivni stub vlasti (policija i pravosuđe). Svi se danas slažu da reforma pravosuđa nije dala očekivane rezultate. O tome je govorio i šef VST-a Tegeltija kao gost federalne TV neku noć.
Veliki broj sudija i tužioca poznajem, i riječ je o časnim i poštenim ljudima zbog čega niko nema pravo generalizirati. Ali je vrijeme pokazalo da postoje i oni koji su skloni devijacijama u radu.
Ali, da se ne udaljimo previše od zadane teme, vraćam se našem Muji… Upoznao sam ga ranih postratnih godina. Edham Veladžić – Edo je bio prvi poslijeratni ministar policije u Vladi USK-a. Policijski komesar u tom periodu nije postojao kao zakonom definiran čelnik uniformirane policije. Edo je kao ministar imao dva pomoćnika. Prvi je Jasmin Stambolija sa zaduženjem rukovođenja uniformiranom policijom, a drugi Halid Velagić – tadašnji načelnik sektora krim policije.
Edham Veladžić je na ovoj ministarskoj poziciji proveo dva postratna mandata po dvije godine. Ovaj će period ostati upamćen po najboljim rezultatima u radu policije. Veoma se dobro sjećam ′97 godine kad je kao nagradu MUP-u i policiji USK-a američka Vlada kupila kompletne uniforme.
Tadašnji je komandant međunarodnih policijskih snaga uz ove uniforme, pred strojem postrojenih policajaca (dvorana Luke) ministru Edi uručio certifikat po kome je MUP USK-a ustrojen po međunarodnim demokratskim standardima. I rezultati u radu MUP-a USK-a u tom periodu su svjedočili da je riječ o najbolje ustrojenom kantonalnom MUP-u. Činjenicu kvalitetnog i demokratskog ustroja policije istakao je u svome obraćanju i tadašnji Ambasador SAD-a Richard C. Kauzlaric. Svi mi koji smo bili na ovoj svečanosti u dvorani Luke bili smo ponosni na ovaj iskorak koji je napravljen tih godina u svim segmentima i posebno u radu MUP-a USK-a.
Mujo Koričić je u ovom periodu obnašao dužnost inspektora za privredni kriminal. Dužnost ministra MUP-a, nakon Edhama preuzima rahm. Rasim Šahinović. Nakon što je Šahinović skupa sa Guvernerom kantona Mirsadom Veladžićem smijenjen od strane Visokog predstavnika, na njegovo mjesto S za BiH imenuje Muhameda Babića.
Početak erozije organizacijske strukture i rezultata rada zapravo kreće uvođenjem tobože samostalnog komesara MUP-a USK-a (šef uniformirane policije) i uspostavom Nezavisnog odbora kao građanskog tijela za nadzor rada policije. Od tada su tri komesara obnašala ovu visoku policijsku dužnost: Husejn Jakupović, Ramo Brkić i aktualni Mujo Koričić.
Mujo je prije izbora za komesara MUP-a USK-a obnašao nekoliko dužnosti u PU Bihać, a Ramo ga je kao komesar imenovao za Načelnika sektora kriminalističke policije MUP-a USK-a (2006 ???).
Riječ je o najodgovornijem sektoru koji je zapravo srce preventive kriminaliteta i borbe protiv organiziranog kriminala. Godine 2007. dolazi do njihovog razlaza (svađe). Ramo je bio nezadovoljan rezultatima Mujinog rada zbog čega na njegovo mjesto imenuje iskusnog Marijana Šimića. Tada počinje latentni sukob u samom vrhu MUP-a koji je u konačnici rezultirao Raminim hapšenjem i sudskim procesom.
Mujo je istovremeno iz sivila skromnih rezultata isplivao u sam vrh policijske hijerarhije. A to da je imenovan za komesara 2014. godine isključiva je odgovornost na Hamdiji Lipovači i meni osobno…
Početak 2014. godine je na prostoru BiH sa bošnjačkom većinom donio, tobože „spontane“ demonstracije građana koje su se isključivo odvijale u kantonima sa bošnjačkom većinom. Najteže manifestacije ovih demonstracija su se desile u Tuzlanskom, Sarajevskom, ZE – DO i Unsko – sanskom kantonu. Te se godine desila i poplava kao jedna od najtežih vremenskih poslijeratnih nepogoda.
Iz takvih okolnosti, sa upražnjenim mjestom komesara MUP-a USK-a, sa vršiocem dužnosti (M. Šimićem), Vlada i Skupština su bile suočene sa zahtjevom da se konačno imenuje čelni čovjek uniformirane policije. Ministar MUP-a je tada bio Šefik Smlatić.
Stranci A SDA je tada haos odgovarao, a sva brutalnost nereda se realizirala u Sanskom Mostu i Bihaću, gdje su se dešavali napadi, osim na društvene i na privatne objekte čelnih ljudi u ovim općinama. Bez podrške SDA u Skupštini USK-a nije bilo moguće izglasati Izmjene i dopune zakona koje bi omogućile Mujin izbor. I Zakon o unutrašnjim poslovima, kao i Zakon o policijskim službenicima su sadržavali odredbu o neophodne tri godine staža u činu glavnog inspektora.
Naime, Mujo je bio policijski dužnosnik sa najvišim činom glavnog inspektora, ali i sa stažom u tom činu koji je prelazio godinu dana. A za funkciju komesara su bile neophodne tri godine staža sa činom glavnog inspektora. Bilo je neophodno u Skupštini izglasati ove izmjene. Pristao sam na to, nerado, ali pristao. Rošić je sačinio amandman koji smo usvojili. I danas se pokajali, i on i ja…
Presudan utjecaj na moj stav su imali Mustafa Avdagić i Amir Avdić. Nekako su obojica naginjali Muji kao konačnom rješenju i dobrom izboru…
Naravno, ovdje sam potpuno siguran da je i njihova namjera bila iskrena i dobronamjerna. Danas se svi slažemo da je to velika greška… Greška čije posljedice danas trpi cijeli kanton…
A koje su to manifestacije „trpljenja“ i policijskog terora, čitajte sutra…
P.S. „I da, psihički je bolesnik…“
Nakon mog pretprošlog bloga u kome sam veoma kratko pomenuo vlasnika portala normala.ba i glasnogovornika kantonalnih korupcionaša Midhu Dedića, Dedić se na jedan krajnje neprimjeren i u najmanju ruku nekulturan način obratio svom dojučerašnjem uredničkom kolegi iz Avaza g. Nerminu Traki. Trako mi se u kasnim satima javio i sms – prukom.
Nemoćan da mu na bilo koji način pomognem, Traki sam uputio poruku razumijevanja i svojevrsne dobronamjerne pouke.
Mislim da svi zajedno moramo imati razumijevanja za ove Midhine javne ekscese. Naravno, nije ovdje prihvatljivo da on napada ljude s kojima je preko deset godina sa iste sofre jeo.
Ali je on to navikao… Prvo je bio s nama iz SDA, pa uz SDP, pa uz S za BiH, pa se kratko nama opet vratio (da riješi specijalizaciju za suprugu), pa naglo stao uz SBB, pa ponovo uz SDP i Lipovaču, pa je danas emotivno – ostrašćen čvrsto stao uz Hozana i Masiraču. Naravno da me onda takav komunikacijski karakterno – beskarakterni Midho ne iznenađuje.
Pa on zbog kockarskih gubitaka i samog Allaha, neuzubillah – da ne kažem šta… Gluho bilo… Pa ko su mu onda Trako, ili ja??
Nastavlja se sutra…
