Potpuno isti model pritiska i istražnog mobinga, kojim se koristio Mujo Koričić u slučaju mene i članova moje porodice, istražni timovi MUP-a USK-a pod Judžinom (Mešić Jusuf) paskom je primijenjen i prema uglednim članovima SDA, poduzetnicima i pojedincima za koje su pretpostavljali da su bliski SDA i lokalnoj vlasti Sanskog Mosta.
Uglavnom se protiv naših ljudi pripremi lažna prijava, najčešće anonimna, pa se onda tragom takve „anonimne“ prijave pokreću razni istražni predmeti. Prijave se upućuju nadležnom tužilaštvu, inspektoratu, poreskoj upravi, a u nekim slučajevima i državnim policijskim agencijama i pravosuđu na državnom nivou.
Samo u prošloj godini autor je uspio doći u posjed dokumentiranih tridesetak, što anonimnih što imenom i prezimenom potpisanih prijava.
Najčešće su ove prijave upućivane putem pošte, jedan broj i putem e-maila, a neke i telefonskim pozivom.
Interesantno je da su prijavljivači bili uporni, zvali, slali upite da dobiju povratnu informaciju nakon što bi nekoga prijavili. Sve dotle dok lažno prijavljeni ne postane predmet ozbiljnog pravosudno – istražnog tretmana ne ispušta se iz fokusa pažnje prijavljivača.
Nije mi bilo teško otkriti prijavljivače i izvore ove političko – istražne strategije. Analizirao sam, prije svega stil pisanja, izbor karakterističnih riječi, formu i metodologiju obrazloženja prijave, font slova i naravno moje izvore (dobronamjerne pojedince) iz organa na koji su prijave upućivane.
Priznali su mi i iz nekih institucija kako su ih dva visoka vladina dužnosnika (Vlada USK-a), uporno zvali interesirajući se i bodreći neke od prijavljenih slučajeva…
Kada je riječ o prijavama iz Sanskog Most, uspio sam i putem uprave pošte doći u posjed službenih zabilješki na kojima je vidljivo, tko je, kada i na koju adresu upućivao prijave. Od 17 prijava u prošloj 2019. koje su išle putem pošte ukupno je 15 poslala ista osoba, a u slučaju druge dvije nisam uspio zaključiti identitet prijavljivača. Dobio sam i video zapis auta koje se parkirao pred općinu, pa prijavljivač odšeta preko puta do pošte i preda prijavu.
S obzirom da su neke od ovih prijava u fazi istrage (povjere), izbjeći ću ih sve pobrojati i tretirati, ali neke karakteristično lažne i zlonamjerne i hoću.
SLUČAJ – SALEŠEVIĆI
Protiv vijećnika Dževada Saleševića i amidžića Ismeta i Emsuda, trajao je neprekidni pritisak praćen, (osim prijavama) i medijskom harangom. Dževad je borac 5. korpusa, ratni vojni invalid koji je uživao ugled u 510. brigadi. Cijenjen je bio i među običnim stanovništvom Cazina i Bihaća gdje je sa svojim saborcima iz doline Sane dao snažan doprinos obrani bihaćkog okruga.
Nakon što je i otvoren predmet protiv generala Dudakovića i grupe pripadnika Petog korpusa na sudu BiH, u kuloarima čaršijskih priča i na društvenim mrežama je pokrenuta haranga kojom se htjelo poručiti kako je jedan od zaštićenih svjedoka u ovom predmetu vezan za SDA Sanskog Mosta, da je vijećnik i da to radi po mojoj instrukciji. Naravno, sve je to bila laž i sve je to projecirano iz Cazina (A SDA), jer je Hozan i u kontekstu prozivke za bombu pominjao i napade na Dudakovića. „S boka – iz doline Sane…“
Cijela ova haranga o izdajniku – saboraca, prikrivenom svjedoku (tobožnjem vijećniku SDA), trajala je neprekidno na društvenim mrežama i portalima koji su pod kontrolom A SDA. Bilo je pokušaja da se ova priča plasira i kroz medije u Sarajevu („Mreža“ i „Avaz“).
Ispričao mi je novinar Avaza ko ga je pozivao u Cazin da mu svu ovu priču prezentira ne bi li je javnosti i preko Avaza odaslali montirane laži. Nisu u ovom dnevnom listu nasjeli ovoj montaži. U konačnici su mu ponuđeni sudski dokumenti u kojima je ime zaštićenog svjedoka bilo zacrnjeno. Ali su eto njihovi izvori iz pravosuđa otkrili identitet. Tobože je riječ o vijećniku SDA, o čovjeku s kojim upravlja Asim Kamber.
Prljava jedna priča koja osim lokalnih društvenih mreža nije imala širu refleksiju, ali je zbog toga itekako djelovala na Dževada, koji takvu podlost nije mogao prihvatiti. Danima smo razgovarali a svaki put bi mi ponovio da je: „Život bio spreman da da za Bosnu“, ističući kako je kao borac uvijek u prvim redovima bio dokazujući u više navrata (ranjavanjem) da se nije štedio, a da ga danas žele proglasiti „izdajnikom na pravdi Boga“… I to izdajnikom saboraca…
Upravo je tih dana doživio težak infarkt, a u zadnji čas mu je spašen život u bihaćkoj bolnici. I zamislite, baš tad kad traje borba za njegov život, njega po treći put prijavljuju kako je nezakonito zaposlen, kako je na sumnjiv način stekao diplomu. Prijavljivači ne postavljaju pitanje kako je on kao mladić bio u ratu umjesto u školskim klupama, kako je kao mladić višestruko ranjen, i kako nakon što je deset godina poslije rata dobio kakav takav posao ložača u općini, sad ga treba provjeravati i prozivati…
I da apsurd bude veći, po diktatu iz grada za koji se u ratu borio. Umjesto da problematiziraju činjenicu da smo trebali i veći broj boraca zaposliti, sad je po njima upitan jedan, borac – RVI Dževad Salešević…
Mujo Koričić, kao komesar ne provjerava stotine sumnjivo zaposlenih u Cazinu i Bihaću, ne provjerava stotine, možda i hiljade diploma koje su izdali njegovi prijatelji Masirača i Ogrešević, ali evo Dževdu ćemo secirati i uzduž i poprijeko… Po mogućnosti uništiti…
I protiv Dževdinih rođaka Ismeta i Emsuda su upućivane prijave vezano za njihov biznis, a da nisu ni one imale ozbiljnog utemeljenja…
SLUČAJ – BRAĆA ĆULUM
Prijava kojom se sugerira kako je Boki (Ćulum) podržao SDA kao stranku ima dva cilja. Prvi, da njega (Bokija) predstavi kao sponzora i donatora SDA, pa je onda samo po sebi to negativno za SDA, ali i za Bokija…
Drugo, Boki se već u periodu prijave nalazi u problemima oduzimanja vozila od strane policije RS-a, pa onda „anonimni“ prijavljivači cijene kako će i nama i njemu dodatnu štetu napraviti kompromitirajući nas makar i lažnim prijavama. Naravno, zakon je jasno dozvolio i propisao iznose pojedinačnih donacija, ali zakon ne dopušta toliki iznos (cirka cijena novog auta), i to je jasno.
A to što to nikakve veze sa istinom nema njih nije briga. Kao što ih nije briga ni u svim drugim slučajevima lažnih prijava. I u progonu braće Ćulum od strane MUP-a RS-a, snažnu podršku ponovo daje naš MUP (Mujo Koričić), koji i sam poduzima filmsku akciju presretanja i oduzimanja vozila braći Ćulum u Ključkoj ulici u Sanskom Mostu…
Na kraju su sva ta vozila vraćena sa jasnom porukom kako je policija iznad zakona i da može na osnovu lažnih prijava oduzimati tuđu imovinu. Proizvoditi medijske cirkuse, puniti novinske stupce, pa vraćati bez ikakvog obrazloženja.
Sretna je okolnost da smo kompletnu dokumentaciju o kupnji nove škode sačuvali. A javnost Sanskog Mosta veoma dobro zna da smo prije ove imali tamno sivu škodu – octaviu koju smo uložili u zamjenu za novo auto a preostali iznos uplatili. Kompletan iznos razlike sredstava smo uplatili direktno i pojedinačno sa vlastitih bankovnih računa. Svi ovi dokazi su bili dovoljni da se bilo kakva dalja istraga zaustavi.
Interesantna je činjenica da je sa ovom prijavom trajala hajka na lokalnim portalima (normala.ba) koji su otvoreno objavljivali kako je nama tobože ugledni sanski poduzetnik kupio auto jer smo mu nešto „pogodovali“…
SLUČAJ – MUFID ĆEHIĆ
Možda je slučaj Mufida Ćehića jedan od najeklatantnijih primjera nevjerovatne laži, tendencioznosti i mržnje koja se producirala kroz lažne prijave. Rekao bih, po autorovom saznanju i uvidu u evidentirane prijave, da je protiv njega najveći broj podnešenih prijava. A da apsurd bude veći, ni u jednoj od njih nema nikakvih zakonskih temelja i razloga prijavljivanja.
Prva, možda i najbanalnija je lažna prijava koja sugerira kako Mufid sa svojom pečenjarom u Prijedorskoj dnevne peče između 250 i 300 janjadi… Sa minimalnih 200 radnih dana, godišnje bi ova pečenjara prometovala preko 600 000 janjećih pečenja. A pitanje je da li se toliko ovaca ojanji u cijeloj BiH, a možda i u širem regionu?
Još je interesantnija završna teza ove prijave po kojoj kompletan promet od „ovolikog“ broja prometovanih pečenki Mufid dijeli sa mnom. Pa onda prijava tek sa mnom značajnije dobiva na težini kod onih koji je trebaju provjeriti.
Protiv Ćehića su se prijave upućivale: Kantonalnom inspektoratu, Tužilaštvu USK-a, MUP-u USK-a, Poreskoj upravi Federacije BiH, lokalnim inspekcijama, a jedna je po autorovom saznanju upućena i Tužilaštvu BiH.
Interesantna je činjenica da je lokalni novinar Midho Dedić imao hrabrosti doći na dan kad su u inspekcijskoj kontroli bili inspektori Poreske uprave Federacije. U prisustvu inspektora, Mufida i njegovih radnika, Dedić je istakao kako se to sve „Mufidu dešava zbog toga što su Kamberovci“, te da će mu se to i „dalje dešavati“…
Činjenica da se Dedić znao vozati i šetati u dane kad su Ćehića kontrolirale i druge inspekcije, jasno ukazuje da je on itekako bio upućen u pozadinu prijava i naravno imao je informacije kada će se nadležni organ (nadzora) pojaviti kod Ćehića.
Druga planetarna laž protiv Ćehića je prijava po kojoj je on (ponovo uz moju i pomoć lokalnih čelnika) nezakonito otkupio stan u vlasništvu općine. Komesar Mujo Koričić je 12.09.2019. god. uputio akt kojim, na osnovu tužilačkog predmeta, traži svu dokumentaciju o kupnji stana…
Na ovaj Mujin akt je odgovorila i nadležna općinska služba za urbanizam i građenje.
I Mufid Ćehić, slično Dževadu je pripadnik A BiH. I to maloljetni dobrovoljac. I on je ranjavan u proteklom ratu i slično Dževdi trpi zdravsteve posljedice tog ranjavanja. Okupio je svoju porodicu prošle godine oko otvorenog ugostiteljskog objekta u Prijedorskoj.
Svi rade, trude se u teškim vremenima da opstanu na tržištu, a neki mu naši lokalni mrzitelji mira ne daju pa mu u prosjeku sedmično dvije kontrole lažnim prijavama upute. Imao je ukupno više kontrola od svih ugostiteljskih objekata u Prijedorskoj zajedno. I složit ćemo se svi, da je previše i da su pretjerali…
P.S. Onima koji su pretjerali…
Sasvim dobronamjerno pišem i molim – one koji su i inače pretjerali u svojim prijavama i lažnim optužbama da se nakon ovog moga upozorenja malo korigiraju i prestanu raditi to što rade. Namjerno nisam htio objaviti imena potpisnika prijavljivača, i onih potpisanih i onih anonimnih, jer je riječ o istim ljudima. Za njih (prijavljivače), nikako dobro ne bi bilo da gore pominjani ljudi, te oni koje uopće nisu pominjani (a prijavljivani su), da saznaju ko stoji iza prijava…
Naravno, dopušteno je i pohvalno da svi mi kao odgovorni građani prijavimo svakog onog među nama koji krši zakone ove napaćene države. Ali je nemoralno da izmišljamo i lažemo jedni protiv drugih cijeneći kako ćemo sebi neku korist ili slavu na taj način osigurati.
Navikao sam, dragi čitaoci da se protiv mene laže, ali nisu svi ljudi isti i ne doživljavaju nepravdu i laž na isti način i zbog toga je ovo moje upozorenje onima koji su van svake sumnje pretjerali, da se suzdrže…
Naravno, svi će se normalni ljudi složiti da su laži i prema meni čin mržnje i pretjerivanja. Pametan čitaoc će se zapitati – Otkud tom Kamberu snaga da podmeće sa vijećnikom SDA herojima A BiH, da kolje i dijeli dobit od godišnje cirka milion janjadi, da manipulira autima, da upravlja firmama i investitorima, da upisuje nekretnine po Sarajevu, da dirigira izborima u SDA, itd., itd…
Umjesto trajnih vrijednosti istine A SDA i njihove egzekucijsko – prijavljivačke ispostave u dolini Sane promoviraju destrukciju mržnje i laži ravnu onoj koju je promovirala Nacionalsocjalistička stranka u Njemačkoj 40-tih godina prošloga vijeka. Kad je Evropa postala najveća klaonica nevinih ljudi…
Ne prijavljujte nevine ljude!!!
