Osim predmeta krivične odgovornosti i predmeta za kršenje javnog reda i mira, komesar Mujo Koričić je pokretao protiv mene i pravosudne predmete građanske odgovornosti za klevetu.
Moram ovdje istaknuti da postoje okolnosti kada se javnoj riječi u medijima, te činjenicama i informacijama može suditi. Ali suditi u parničnom postupku za klevetu, ne krivično i ne nikakva represija kazni za javni red i mir. I ovaj način borbe protiv moga pisanja, mojih blogova, kao i mnogi drugi, iskoristio je i Mujo Koričić. I ovaj neuspješno.
Pisao sam vam već o dva predmeta koja je komesar Mujo protiv mene pokrenuo i na Općinskom sudu u Sanskom Mostu. I oni su završeni, sudskom nagodbom koju je Mujo predložio, a ja u cjelosti prihvatio.
Naime, on je mene tužio za blogove koji uopće nisu bili posvećeni njemu i gdje se on usput pominjao. Nisam u tome svemu na samom početku mogao pronaći nikakvu logiku. Tek kasnije, kad sam preslušavao Mujine presretnute razgovore i SMS – poruke, sve mi je bilo jasno. Posebno one koji su se odnosili na montirani predmet „Izborne krađe“.
A jasno je bilo u samom početku da on mene tužava zbog moga pisanja protiv Muhameda Zekotića, zaštićenog svjedoka u predmetu „Izborne krađe“ u Sanskom Mostu, koji se istražno provodi pod ingerencijama Tužilaštva BiH, Državne agencije za istrage – SIPA i MUP-a USK-a. Ovo su ispod naslovi blogova zbog kojih me je Mujo tužio.
I Muhamed mi je sve ovo priznao u svojim pokajničkim ispovijedima početkom 2021. godine. Zapravo mi je objasnio kompletnu pozadinu onih koji su mi montirali i druge istražno – pravosudne predmete.
Hvala ti Muhamede, da ti dragi Allah oprosti grijehe (o kojima ću pisati), a ja sam ti već sve oprostio… Hvala ti i za sva imena ljudi čiji si mi identitet otkrio, a koji su radili na mojoj i na degradaciji SDA Sanskog Mosta. Dragi Muhamede…
Dakle, Mujine tužbe su se odnosila na moje tekstove, ponovo naslovno posvećene Muhamedu Zekotiću.
To je ono što me kod ovih Mujinih tužbi zbunjivalo. Nije me Mujo tužio za preko 400 stranica posvećenih direktno njemu i njegovim teškim zloupotrebama i pronevjerama, a jeste zbog nekoliko blogova posvećenih Muhamedu Zekotiću.
Tek kada me je i Šefik Sinanović – Šero tužio zbog bloga, ponovo posvećenog Muhamedu Zekotiću, meni su se počele slagati kockice. Oni su zapravo po svaku cijenu htjeli zaštititi i distancirati Muhameda od mene. Pokazati se njegovim zaštitnicima…
Kao da su i sami sumnjali u nešto što se neminovno desilo. A desilo se da je Muhamed na lokalnim izborima istaknuo svoju kandidaturu za načelnika i da je na taj način zajedno sa Cucom oslabio šanse kandidata koalicije 6 stranaka „Vrijeme je“ – Nijaza Kadirića.
A ono čega su se još više bojali je činjenica da bi Muhamed zbog tradicionalnih odnosa sa ljudima iz SDA i posebno tradicionalnih džematskih veza sa mnom, mogao odlučiti da razotkrije kriminalno – političku i mafijaško – policijsku aktivnost protiv mene i SDA.
Sa tim ciljem Mujo, ministar policije Kljajić i Hozan uspijevaju privremeno zaustaviti i istragu protiv Muhamedovog prijatelja Cuce, a sve sa ciljem da se održi Muhamedova lojalnost i šutnja o montiranim predmetima i posebno o lažnom predmetu „Izborne krađe“.
Usput Muhamed na Cucinom predmetu koji su Nijaz Kadirić i Midho Dedić 27.05.2020. g. predali u MUP i Tužilaštvo USK-a, uspijeva za više hiljada eura popraviti i financijski status.
U svakom slučaju, pritisnut grižnjom savjesti i strahom do kojih sam spoznaja uspio ja već doći, Muhamed početkom 2021. g. traži sastanak kako bi mi predočio svu istinu oko aktera predmeta „izborne krađe“ koji je imao krajnji cilj – politički urušiti OO SDA Sanskog Mosta.
Ovom predmetu ću se naravno kasnije vratiti, ali je zapravo ovdje bilo važno objasniti svu besmislenost Mujinih tužbi za klevetu i tekstove posvećene Muhamedu.
U takvim okolnostima Mujo predlaže na pripremnom ročištu da se obe tužbe objedine u jedan predmet, a da se nakon toga i oko takvog predmeta nagodimo i da ih on povuče.
Mujo mi šalje preko advokata Saliha Hodžića prijedlog nagodbe, koja je za mene u cjelosti bila prihvatljiva. Mujo u prijedlogu nagodbe traži da ja na račun sudskih troškova solidarno uplatim 500 KM na Dječiji centar Duga u Bihaću, što ja veoma rado i učinim…
A drugi njegov zahtjev je zapravo veoma kratki demant koji Mujo traži da objavim na svome blogu. Tada mi zapravo sve postaje jasno. Ispod vam objavljujem originalan predložak nagodbenog demanta koji u cjelosti ponovo objavljujem.
Na sudskom ročištu održanom 23.08.2021. postignuta je nagodba između tužitelja Muje Koričića i mene kao tuženog. Mujo je lično sa svojim advokatom prisustvovao ovom ročištu, a mene je zastupao moj punomoćnik (F.M.). Ja nisam prisustvovao.
Poanta cijele ove priče o Mujinim tužbama za klevetu je zapravo Mujin pokušaj da sebe opere od predmeta „izborne krađe“ čiji je, uz naredbodavca Hozana, glavni organizator i zbog kojih će neminovno odgovarati. Prije ili kasnije, a vjerovatno prije…
Lažni i montirani predmet „izborne krađe“ od kojeg se Mujo po svaku cijenu želi „oprati“, koštao je budžet našeg kantona preko milion KM. Približno toliko je koštao i državni pravosudno – istražni nivo. Za uludo potrošene milione neko ipak mora odgovarati.
Da vam ovdje ne pišem o nekoliko stotina hiljada eura iz crnih kriminalnih fondova potrošenih za razna „potkivanja“. Kasnije…
Poštovani čitaoci, prije nego što zaključim ovaj uvodni kolumnistički dio o predmetima protiv mene, čiji je glavni akter bio komesar Mujo Koričić, moram ovdje zastati i reći da se u međuvremenu desilo i nešto pozitivno.
Komandir policijske stanice u Sanskom Mostu se javio Mujinom zamjeniku i svome pretpostavljenom Midi.
A Mido zapravo informira Almu o svome dualnom (defakto – dejure) statusu na RTV Sani. Tražeći od Alme policijsku ispomoć.
Nikada mi neće biti jasno kakve veze komandir policijske stanice ima sa našim lokalnim RVT servisom? Nikada u svome dugogodišnjem političkom vijeku nisam zvao direktora RTV Sane, a pogotovo nikada komandira policijske stanice. Da mi posreduju oko bilo čega?
Postavlja se ovdje pitanje tko to Krajinu pretvara u kanton policijske države?
Mislim da je najbolje rješenje za enigmu nestalog pečata na RTV Sani zapravo ponudio suptilni i uvijek originalni demokratskim sjevernokorejskim principima skloni komesar Mujo.
P.S. I Izvaninstitucionalna obavještajno – istražna služba MUP-a USK-a, koja iz vrha policijskih struktura kreira predmete političkim konkurentima prouzročila je eroziju policijskih struktura po vertikali i horizontali MUP-a USK-a.
Ni približno stanje u policiji nije bilo u periodu mandata komesara prije Muje Koričića. Mislim na Huseina Jakupovića i Ramu Brkića. Policija je stabilno radila i u periodu dva vršioca dužnosti komesara Steve Trninića i Marijana Šimića.
Činjenica da policijom preko Muje i Judže najdirektnije upravljaju Rifet Hozanović i Admir Hadžipašić Masirača, pretvorilo je ministra Kljajića u protokolarnu ministarsku karikaturu.
A ovakav paramilitarni i kriminogeni koncept rada pojedinaca iz policijskog vrha u Mujinom mandatu, uzrok je da su svi komandiri policijskih stanica (osim S. Mosta – za sad), te većina operativaca i visokih policijskih dužnosnika umiješani u najteže predmete korupcije.
Zbog toga nije ni slučajno da se protiv komesara Muje Koričića trenutno vodi 20-ak istražnih predmeta… Izvjesno je da će u dva njegova predmeta biti podignute optužnice u narednom mjesecu, a do ljeta se očekuje još 5.
Ja se bavim sa jednim lažnim predmetom već nekoliko godina i nije mi baš sve potaman, a sad zamislite desetak krivičnih predmeta osnovane krivnje.
Naravno, niko nije kriv dok mu to i sud ne dokaže… Al’ da je previše – previše je!
P.S. II Konačno da rezimiramo ovaj mini – serijal o komesaru Muji Koričiću, koji redovito izvještaje o montiranim predmetima podnosi šefu Rifetu Hozanoviću.
Jasno je da je komesar Mujo protiv mene pokrenuo na desetine lažnih krivičnih predmeta, ništa manje i prekršaja, pa predmeti prekršaja u saobraćaju, pa parnični predmeti za klevetu i na kraju me kažnjavao i za kršenje mjera zabrane u koroni. Iako sam imao dozvolu kao i svi drugi izabrani zvaničnici Federacije BiH da se mogu po potrebi kretati i u terminima zabrana, mene je Mujo (komandir – naš Almo) i za ove neosnovane prekršaje kažnjavao.
Osim zahtjevne obrambeno – advokatske angažiranosti, sve je ovo zahtijevalo i značajne iznose financijskih sredstava koje sam lično morao plaćati. U prosjeku 2019. i 2020. g. je pola mojih mjesečnih primanja odlazilo na različite kazne, troškove suda i advokate. A Mujo tvrdi kako on s tim nema ništa?!
Međutim, sve me to nije razočaralo kao činjenica do koje se mjere zloupotrebljava policijski aparat koji bi trebao biti u službi zaštite sigurnosti svih naših građana.
Na žalost, policijski vrh na USK-a je isključivo u službi zaštite banditsko – zločinačke organizacije na čijem su čelu Rifet Hozanović i Nermin Ogrešević. Oni su zapravo najodgovorniji zbog svih patnji koju su prouzročili, ne samo meni nego i svim našim građanima.
Oni su iz banditskog NES-a najodgovorniji za nesretnu sudbinu našeg Muhameda Zirića – Zire i mnogih drugih poštenih policajaca koji su izloženi neviđenom teroru samo zbog činjenice da su poštovali zakone napaćene države za koju su se i borili.
U ime svih tih nepotrebno progonjenih Krajišnika, tek će se sad mnogi suočiti sa istinom o NES – naredbodavcima, što će ujedno značiti i njihov politički kraj.
Živi bili pa vidjeli!
Nastavlja se u naredni utorak…
